Novo proljeće za Vilu Tugendhat
Nakon dvije godine radova i skoro 7 milijuna potrošenih eura, renovacija Vile Tugendhat od Mies van der Rohea u Brnu, bliži se kraju. Ideja o obnovi potječe iz 2001. kada je vila uvrštena na UNESCO-vu listu Svjetske kulturne baštine, a financirao ju je grad, država i EU fondovi.
Po narudžbi Grete i Fritza Tugendhata, njemačkih Židova i suvlasnika tvornica tekstila, ovo remek- djelo modernizma završeno je 1930. godine. Inovacija i originalnost proizlaze iz korištenja naprednih tehnologija i egzotičnih materijala u postizanju jednostavnih geometrijskih formi arhitekture. Trokatnica ravnog krova smještena je na vrhu strmog vrta te gleda na jugozapad. Noseću strukturu zgrade čini 29 čeličnih nosača križnog presjeka, koji su u Brno bili dopremljeni iz berlinskih tvornica. Takva struktura omogućila je prostrane prostorije slobodnog tlocrta, a staklena stijenka istodobno odvaja i spaja unutrašnji prostor s vanjskim.
Vrijednost i mogućnosti tako postavljenog prostora najbolje ilustrira burna povijest upotrebe zgrade nakon što su je vlasnici 1938. godine napustili, bježeći pred nacizmom. Po dolasku Nijemaca, Gestapo preuzima zgradu te bez osjećaja za vrijednost njenog prostora adaptira je izgradnjom novih unutrašnjih i vanjskih zidova.
U savezničkom bombardiranju Vila Tugendhat je izgubila sve staklene stjenke, osim jedne. Nakon oslobađanja Brna od strane Crvene armije, 1945. godine, dnevna soba vile poslužila je kao staja oficirskim konjima. U pomanjkanju svega u to vrijeme, police velike biblioteke iskorištene su kao ogrjev, a valja imati na umu da je sam van der Rohe projektirao sav namještaj vile. Nakon završetka rata zgrada je korištena kao baletna škola i centar za rehabilitaciju djece s oštećenjima kralježnice. Od 1980-ih vila je u vlasništvu grada, ali nikada nije bila uspješno obnovljena. Štoviše, u to vrijeme uništena je i jedina preostala originalna staklena stijenka te originalna oprema kupaonice.
Iz gore navedenoga može se naslutiti izazov pred kojim su se našli restauratori. Iz arhiva MoMA-e u New Yorku, arhiva grada Brna te obiteljskih arhiva izvađene su kopije originalnih nacrta te fotografije kojima se tim restauratora vodio pri obnovi. Iveta Cerna, arhitektica iz Gradskog muzeja Brna koja je od 2002. godine zadužena za vilu, naglašava da će ovom restauracijom Vila Tugendhat postati jedinstveni spomenik arhitekture van der Rohea u Europi s očuvanih preko 80% izvornih obilježja (prisjetimo se da je van der Roheov paviljon u Barceloni rekonstrukcija).
To možemo zahvaliti i nekim sretnim okolnostima. Originalna kada koja je nestala 1940-ih godina pronađena je u susjednoj kući, a zakrivljeni zid od macassar ebanovine pronađen je u blagovaonici Pravne škole u Brnu, gdje su ga nacisti ugradili u svoj bar. Ipak, veći izazov za restauratore predstavljali su potpuno izgubljeni elementi. Da bi staklene ploče, debljine jedan centimetar, bile što sličnije izvornima, naručene su iz Belgije, a bijeli linoleum koji je izvorno stajao na podu, danas je zamijenjen istim iz njemačke tvornice koja ga je proizvela i prije 80 godina.
Nakon tih burnih godina, minimalistički prostori i staklene stijenke Vile Tugendhat vraćeni su u izvorno stanje i vila otvara vrata posjetiocima kao muzej. Magija svjetla koja nastaje kada se sunčeve zrake kroz velike prozore pod određenim kutom odbijaju o veliki zid od oniksa u dnevnoj sobi, magija o kojoj je pričala Grete Tugendhat i kojom je bio oduševljen i sam van der Rohe, od ožujka će biti dostupna svima. Ako vas put odvede u Brno, ne propustite posjetiti ovo remek-djelo svjetske arhitekture.
