Dokle seže odgovornost arhitekata?

Zaha Hadid uspjela je u svijetu arhitekture. Za jednu ženu i Arapkinju, u svijetu gdje dominiraju muškarci bijele rase, za uspjeh je trebalo poprilično upornosti i hrabrosti. Započinjemo ovaj tekst upravo ovom činjenicom jer bi se o osobi s takvim životnim putem dalo zaključiti da ima osjećaj za rodne i socijalne nepravde te snage i hrabrosti da se bori protiv njih. Međutim, uspješna Hadid danas iza sebe ima već cijeli niz slučajeva u kojima nije stala na stranu obespravljenih. Trgovački centar Galaxy Soho u Pekingu pregazio je tradicionalni pekinški hutong te protjerao autohtono stanovništvo, a arhitektica se obranila time da je njen ured ušao u igru tek kad je teren već bio pripremljen. U Bakuu je izgradila monumentalni kulturni centar Heydar Aliyev koji prepoznatljivim jezikom ove arhitektice nekritički veliča režim poznat po kršenju ljudskih prava.

3

A danas, dok na gradilištima Katara koji se priprema za Svjetski kup 2022. umiru stotine migrantskih radnika, ona se ograđuje od odgovornosti.

2

Jedan od najvećih projekata u Kataru stadion je Al-Wakrah koji je projektirala upravo Hadid. Suočena s pitanjem smrti radnika, arhitektica je nedavno izjavila da je zabrinuta, ali da ona nema ništa s tim. Te nadodala: “Ako postoji problem, vlada ga treba riješiti. Ja kao arhitektica ne mogu ništa učiniti, to nije moja dužnost.” Time se pridružila velikim korporacijama, sportskim događanjima pa i muzejima koji uspješan posao stavljaju ispred ljudskih prava. A iza svih njih stoje mase radnika koje za mali novac prate velika gradilišta u svijetu te, gotovo bez ikakvih prava, u katastrofalnim uvjetima grade ikoničku arhitekturu koja revitalizira gradove, pokreće ekonomiju i ugošćuje elitna sportska događanja.

1

Otvara se pitanje mogu li arhitekti išta napraviti? Guy Horton za ArchDaily smatra da mogu:  “Ona (Zaha Hadid) i drugi svjetski arhitekti koji imaju vidljivost i pristup javnosti, radeći na značajnim projektima koji privlače pažnju cijeloga svijeta, imaju mogućnost utjecaja. Upečatljiva arhitektura mogla bi biti potrebni katalizator da se usmjeri pažnja na pitanje radnika migranata. Ovo je prilika za arhitekte da zajedno s međunarodnim organizacijama, lokalnim vladama i klijentima zauzmu stav po tom pitanju.” Zaha Hadid očigledno ne misli tako.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija