Serpentine Gallery (London) zadnjih trinaest godina poziva arhitekte za osmišljavanje privremenih konstrukcija na travnjaku ispred same galerije. Projekt poznat kao Serpentine Pavilion postupno je izgrađen u brend te se samoprozvani “najambiciozniji arhitektonski program svoje vrste u svijetu” potrudio privući (čitaj:platiti) vizionare kao što je proslavljeni Ai Weiwei u suradnji s Herzogom i de Meuronom 2012.g., Peter Zumthor 2011.g., Frank Gehry 2008g., pokojni Oscar Neimayer 2003.g. ili Zaha Hadid 2000.g. za inauguraciju Paviljona.
Ove godine u lipnju, kao što smo već pisali ovdje, japanski arhitekt Sou Fujimoto realizirao je na površini od 1158 četvornih metara ultra laganu bijelu čeličnu mrežu prozvanu Oblak, koja izgledom neizostavno podsjeća na Teglenicu.
Novost je da je 31.srpnja japanski Oblak oživio uz pomoć angažmana UVA (United Visual Artists) koji su unutar postojeće čelične kreirali još jednu mrežu, načinjenu od LED svjetala koja imitiraju električnu oluju. Noću ova konstrukcija postaje elektrificirani geometrijski oblak koji bljeska i pulsira svjetlošću. Instalacija je dodatno popraćena zvučnom kulisom koja je precizno vremenski usklađena sa svjetlosnim efektima dok proizvodi zujanje električnih postrojenja ili pak grmljavinu groma. Na neki način slična intervencija se dogodila u Chicagu 2012. godine kada su LuftWerk transformirali “Cloud Gate” Anisha Kapoora u svjetlosni i zvučni spektakl naziva Luminous Field.
Fujimotov Oblak očito ne može izbjeći usporedbe sa sličnim projektima na više razina.
O postupcima post-post modernizma, reminiscencije svega na sve, originalnosti ideja, te o razlozima zašto japanski projekt ima nadimak oblak dok je hrvatski prozvan kremšnitom, suvišno je raspravljati. Pri tom ne treba zaboraviti ni pokušaj “evociranja” Sejiminog Paviljona iz 2009. g. na splitskom Marjanu, srećom neuspješan.
Ovaj polutransparentni i višenamjenski objekt u javnom prostoru londonskog Hyde Parka može se doživjeti do kraja listopada 2013.g. Ili ovdje:
http://vimeo.com/69957663
