
U subotu, 1. svibnja, otvara se Expo u Šangaju. S kakvim ćemo se paviljonom mi predstaviti u Kini, pisali smo ovdje, a donijeli smo i pregled nekih od interesantnijih ili bizarnijih paviljona drugih zemalja. Britanski paviljon, koji potpisuju arhitekti iz londonskog Heatherwick studija, najavljuje se kao jedan od atraktivnijih, a ovih je dana u britanskom Guardianu objavljen zanimljiv komentar i britanskog nastupa i samog Expoa.
Guardinov kritičar Rowan Moore piše da se nada da će svjetski sajmovi kao što je Expo konačno izumrijeti, jer su suludo skupi i ekstravagantni izgovori za nacionalno i komercijalno poziranje. A k tome još i licemjerno zadaju neke teme kao što su “Ljudska vrsta – priroda – tehnologija ” ili “Voljeti Zemlju”, iako ima vrlo malo toga održivog i ekološkog u privremenim paviljonima u koje su ukrcani milijuni dolara i milijunima posjetitelja koji avionskim letovima zagrađuju zračni prostor. Moore takve sajamske izložbe uspoređuje s Olimpijskim igrama, koje također proklamiraju održivost, ali zapravo generiraju dugove i ulažu u razvoj na štetu siromašnih, o čemu smo pisali ovdje. Moore čak navodi podatak da će Expo u Šangaju koštati dvostruko više od Olimpijade u Pekingu.
Za britanski nastup u Šangaju, Moore piše da britanska vlada želi biti u dobrim odnosima s Kinom, kao i svi uostalom, pa nisu htjeli pokvariti njihovu feštu nekim osrednjim paviljonom, već su željeli prikazati Britaniju modernom i kreativnom, a ne tek zemljom Harryja Pottera ili mjestom stalne magle i polucilindara, kakvom je Kinezi uporno doživljavaju.
Prikladno su rješenje našli u ideji Thomasa Heatherwicka, koji je obećao da će Britanija biti zvijezda ovogodišnjeg Expoa, što su potvrdile i ankete u Kini, prema kojima je dizajn britanskog paviljona zauzeo drugo mjesto, odmah nakon kineskoga.
Guardianovog kritičara Heatherwickov paviljon podsjeća na dlakavu glavu, maslačak ili ježa. ”S obzirom da nismo očekivali da će zgrada biti dlakava, a ni u pokretu, te osobine daju određeni šarm paviljonu”, piše Moore. Paviljon leži na velikom platou, koji je predviđen za okupljanje posjetitelja i za događanja, a glavni efekt se može doživjeti i bez da čekate u dugim redovima da biste ušli unutra, jer je najvažniji njegov izvanjski dizajn. Paviljon se ne oslanja na dojmljive projekcije o britanskoj kulturi, već igra na vizualni dojam, što je potpuno obrnuta koncepcija od našega paviljona – u koji trebate ući da biste išta doživjeli, samo što je izgled našega paviljona slaba motivacija da se zaviri unutra.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje
Video iz britanskog paviljona
httpv://www.youtube.com/watch?v=Ls1ChkK40sw