Natjecanje u beskućništvu

U Kanadi se dosta bučno protestiralo protiv Olimpijskih igara za cijela njihova trajanja, najviše zbog zagađenja koje s tom velikom mašinerijom dolazi u zemlje domaćine, ali i zbog socijalne neosjetljivosti koju Igre generiraju. Radi se o tome da je, prema službenim izvještajima, zadnjih trideset godina zbog Olimpijskih igara raseljeno dva milijuna, najčešće siromašnih ljudi. U Seoulu je tako raseljeno 750 tisuća, u Atlanti  trideset tisuća, a u Pekingu čak 1,5 milijuna.

Ovogodišnja zimska Olimpijada je na globalno vidjelo iznijela socijalne probleme grada domaćina Vancouvera: procjenjuje se da 10 do 15 tisuća ljudi spava na ulicama grada, među njima je visoki postotak urođenika, odnosno prvih stanovnika kako ih se politički korektno zove, a grad ima i najvišu stopu u Kanadi djece koja žive u siromaštvu. Inače je Kanada jedna od vodećih država svijeta po standardu življenja.

Još je prije gotovo deset godina kanadska vlada stopirala program socijalnog stanovanja, a četvorni metri stambenog prostora su u Kanadi iznimno skupi, i za življenje i za unajmljivanje. No kako se Olimpijada približavala tako je trebalo ”srediti” problem beskućnika kako bi se grad prikazao u što boljem svjetlu pa su nabrzinu nicale inicijative za privremena skloništa samo kako bi se ljudi maknuli s ulica i iz fotografskog kadra turista. Protivnici Igara upozoravaju da se beskućništvo u Kanadi utrostručilo otkako je objavljeno da je Kanada zemlja domaćin 2010. godine, jer su zbog ušminkavanja stradale brojne potleušice, a gradili su se hotelski smještaji za goste i popravljale ceste. Paradoksalno je da se isti problem pojavio i prošle godine kada se u brazilskom gradu Belemu odvijao Svjetski socijalni forum. Iako se tada raspravljalo o socijalnoj politici kojom se problemi mogu rješavati, istovremeno su mnogi siromašni zbog tog Foruma ostali bez krova na glavom jer su prilikom uređivanja grada uklanjane njihove ”neprimjerne” nastambe.