gaRaža na dubrovački

NOVOVJEKA KUHARICA

RECEPT : gaRAŽA NA DUBROVAČKI

VRIJEME PRIPREME: 5 godina (2004. 2009.)

ZAHTJEVNOST: DPU Ilina glavica, IX. potresna zona, kontaktna zona zaštite,UNESCO

ENERGETSKA VRIJEDNOST: 13.705.168,00 €

SASTOJCI ZA 800 1000 OSOBA: Parkirna mjesta kom 750

Zajednički sadržaji kom 1

Školska sportska dvorana kom 1

Otvorni sportski tereni kom 2

Uređenje gradskog parka i šetnice u planu

Ukupno m2 25919

PRIPREMA: „The city is no longer synonymous with the spatial manifestation of one community with a clear, preferably hierarchical, structure. This means that one can no longer draw conclusion about the structure of the society based on the physical, morphological structure of a city like we used to do. The city is no longer simply enumeration of more of the same things; it is enumeration of many different things. “  Bart Lootsma, Reader Thesiswork Berlage Institute (2000)

Promatrajući novi infrastrukturni  kompleks na Ilinoj glavici u Dubrovniku, novo ostvarenje arhitektonskog studija Ivanišin.Kabashi, možemo lako pronaći potkrepu spomenutim stavovima holandskog teoretičara arhitekture Barta Lootsme. Spremno odgovarajući na osnovna servisno infrastrukturna pitanja, arhitekti dodatno promišljaju, interpretiraju i izvode  javnu garažu, sportsku dvoranu i slijed pripadajućih javnih prostora , kao jedinstveni sklop snažnih gradotvornih atributa. Rubni uvjeti : zahtjevna programska matrica, iznimno složene prostorne datosti, te neposredna blizina bremenite baštine; izravno su utjecali na stvaranje arhitektonsko urbanističke kompozicije okarakterizirane  arheološkom slojevitošću. Ovaj građevni sklop svjesno preuzima odgovornost u pokušaju pomirenja heterogenih životnih ritmova stalnih i povremenih stanovnika Grada. Javna garaža – prostor prvog susreta brojnih posjetitelja s upečatljivim vizurama na povijesnu gradsku cjelinu, neodoljivo podsjeća na usidreni cruiser.  Sa svojih paluba, kompleks na Ilinoj glavici, mirno dočekuje i ispraća. S druge strane, krovne plohe građevine, tematizirane sportskim i javnim sadržajima, postaju novo  „mikro-lokalno“ urbano žarište. Mjesto susreta školaraca i roditelja, susjeda i slučajnih prolaznika. Staro školsko igralište na čijem prostoru se nalazi ovaj građevni sklop, ne tako davno imenovano u spomen Jurija Gagarina, danas postaje početnom platformom  za istraživanje urbanih ritmova novog i starog Dubrovnika.

POSLUŽIVANJE: „But what does all means for architecture? How are we to judge the architectural quality of a project or a building, when we realize ourselves that it is just a result of a strictly individual preferences, desires, demands or necessities? What will the public interest be in this new situation? How can we formulate it and how will this change urban design and planning, for example? Will the theme park be the definitive model for urban design? “[1]

Heterogenost u pristupu oblikovanja pojedinačnih građevina:  androginost sportske dvorane, tektonika ugostiteljskog paviljona,  ambijentalnost prilaznih putova i nadstrešnica nad ulazima u garažu, kao i vješta uporaba tradicionalnih sa suvremenim materijalima, osnovni  su nosioci novog urbanog ambijenta na Ilinoj glavici. Primjenom  različitih arhitektonskih principa  pri zauzimanju prostora, njegovom oblikovanju i  korištenju, arhitekti  uspješno pomiruju prostorne i programske različitosti kompleksa. Sinergija starog i novog,  artificijelnog i prirodnog; ostvaruje se kroz tehnološki izričaj čitavog sklopa.  Hibridizacijom infrastrukturnog projekta sa nizom zajedničkih sadržaja, Ivanišin i Kabashi, ostvaruju sustav javnih prostora atipičnih prostornih kvaliteta. Jedna od njih, meni najzanimljivija, jest upravo ona koja koketira sa (ne)dovršenošću. Postavivši osnove kulise svih sadržaja, suočeni sa investicijskom surovosti privatno javnih partnerstva, Ivanišin i Kabashi ciljano biraju način karakteriziranja specifičnih scena arhitektonskog postava. Pojedini segmenti građevine sirovi su i nedotjerani. Drugi su pak, poput sportske dvorane, u potpunosti suptilni i rafinirani. Upravo njihovom svjesnom konfrontacijom, postiže se  dojam začudne i izbirljive dovršenosti – prostor iskrene životne stvarnosti koji vješto izbjegava model tematizacije (theme park model) urbanih prostora.

SAVJET: „Intelligence  can only optimize what it has been commanded to do, but design is far more basic an affair of creative will; it gives place to what did not previously exist. Should not design today learn again to command the intelligence, not merely make public parade of its subservience to more prosaic forces?“  Sanford Kwinter, ANY 24, „Design after Mies“ (1998), LA TRAHISON DES CLERCS (and other Travesties of the Modern)

U iščekivanju nove sezone protekli lokalni izbori padaju u zaborav,a gradski projekti tek započinju svoj život. Prostor kompleksa javnih sadržaja u Dubrovniku izmijenio je dio stvarnosti i načina sagledavanja jednog gradskog predjela.  U nadi kako će  prolaznici i korisnici, građani i uprava; poučeni dosadašnjim iskustvima, ali i novim stvarnostima, uvidjeti gradotvornu kvalitetu ovoga projekta. Odnos inteligencije i dizajna prostora na Ilijinog Glavici zasigurno može poslužiti kao model za daljnja promišljanja Grada, njegovih stvarnih i imaginarnih urbanih pejzaža.

Roman Šilje

projekt:

Javna garaža i sportska dvorana za osnovnu školu Marina Drži?a u Dubrovniku

arhitekti:

IVANIŠIN. KABASHI. ARHITEKTI: Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi

suradnici: Iva Ivas, Mario Matić, Maja Milat

konstrukcija: SMAGRA, Miljenko Srkoč

zaštita građevinske jame: Ibrahim Jašarević

projekt: 2004 2006

realizacija: 2005 2009

GARAŽA:

23.922 m2

investitor: Midia grupa, Grad Dubrovnik

DVORANA:

1.997 m2

2.961.767 € (troškovi gradnje) + 330.000 € (troškovi uređenja)

investitor: Midia grupa, Grad Dubrovnik, Osnovna Škola Marina Držića