Homage Lini Bo Bardi
Ovih dana u Sao Paolu otvorena je nadasve zanimljiva izložba. Naime, ikonička kuća Line Bo Bardi, pionirke moderne arhitekture u Brazilu, poznata kao „Casa de Vidro „ (Staklena kuća) godinama sustavno inspirira nadolazeće naraštaje mladih arhitekata, zaljubljenike u arhitekturu i sve druge ljubitelje umjetnosti, a sada je poslužila kao inspiracija i kustosu Hans Ulrich Obristu koji je odlučio u nju smjestiti izložbu pod nazivom „The insides are on the outside“.
Lina Bo Bardi, rođena u Rimu, a u 30-im godinama emigrirala je u Brazil, zajedno sa suprugom Pietrom Maria Bardi, zemlju koja je ju privukla svojom kulturom i senzibilitetom ljudi, a koja je i nju prihvatila jednakom mjerom odmah nedugo nakon dolaska. Nadaleko je poznata Linina izjava kako ona u Brazilu nije rođena, već je Brazil odabrala kao mjesto gdje želi živjeti, što ga zapravo čini dvaput većom domovinom, nego ona zemlja koja joj je dana rođenjem. Prvi arhitektonski projekt koji je dovršila bila je upravo Staklena kuća u kojoj se in situ ispreplelo Linino europsko naslijeđe i racionalno obrazovanje, ali i brazilski duh i samo njoj jedinstvena hipertrofirana osjetljivost i svijest o njegovanju zajednice s prirodom. Zajedno s istančanim osjećajem za pravu mjeru, sve značajke su ujedinjene u naprosto sjajnoj kombinaciji pa se tako Linin rad i Staklena kuća s pravom smatraju najznačajnijim događajima koji su zapravo definirali i usmjerili modernu arhitekturu u Latinskoj Americi. Stoga, jasno, ne čudi upravo ovaj odabir kustosa.
Fotograf: Henrique Luz
Kuća je izvorno projektirana i korištena kao privatna rezidencija Line i Pietra, a poslije je sam Pietro donirao kako bi ugostila Lina Bo and P.M. Bardi Institute. Izdignuta od tla s glavnim volumenom dnevnog boravka postavljenim na nježnim pilotima, kuća je smještena na vrhu brda usred kišne prašume kadrirajući tako ponajbolje vizure netaknutog okoliša i potencirajući snažan odnos s prirodom, kojem je Lina konstantno težila u svom radu.
Fotograf: Fernando Albuquerque
Izložba ugošćuje rad više od trideset umjetnika i arhitekata, grupiranih u tri faze, od kojih je prva od njih, poznata kao Preudij, već otvorila svoja vrata brojnoj publici. Svi odabrani radovi zapravo su svojevrsni homage Lini Bo Bardi, a njihov smještaj u prostoru zapravo je koncipiran kao opreka intimnosti vrta, studija i kuće koju je arhitektica projektom stavila na prvo mjesto.
Da se naprosto radi o snažnoj umjetnici koja ne prestaje biti inspiracija drugima u njihovom radu, pokazali su i svi autori izložbe upravo svojim koncepcijama. Tako se djelo Paulo Mendes da Rocha referira na oštro oko arhitektice, dok Waltercio Caldas postavlja višestruko reflektirajuća zrcala u spavaćoj sobi para naglašavajući tako Linin projekt. Cildo i Cinthia Marcelle pokušali su pak ponovo stvoriti atmosferu života supružnika Bo Bardi u ovoj kući pa se tako, penjući se stepenicama na kat, začuje snažan miris kave i prodoran muški glas koji kaže „Lina, va fare un caffé“ (Lina, otiđi napraviti nam kavu) – u samo jednoj prostoj i nadasve svakidašnjoj rečenici autori time istodobno problematiziraju odnos muškarca i žena, ali i fašizma i komunizma. Naime, priča kaže kada bi određene političke diskusije društva u kući uzele maha, Pietro Maria bi poslao ženu u kuhinju da napravi kavu.
Gilber & George, o kojima smo pisali ovdje u svojoj maniri pozirali su uz kamin, ispred staklene fasade.
Sejima and Nishizawa postavili su niz radnih modela u prostoru biblioteke, koji je izvorno sadržavao metalni namještaj s policama od stakla, no zbog krhkosti takvog dizajna, sada je zamijenjen SANAA namještajem čistih linija i slične koncepcije.
U sljedećoj fazi izložbe predstaviti će se, međuostalom, i Rem Koolhaas, Norman Foster ,Arto Lindsay, Dan Graham, Dominique Gonzalez-Foerster, José Celso Martínez Correa, Koo Jeong-A, Madelon Vriesendorp, Olafur Eliasson, Rirkrit Tiravanija te Rivane Neuenschwander.
Inače, slične inicijative su nam poznate i od prije pa je tako ovakav koncept primijenjen i, primjerice, na kući Luis Barragána u Mexicu.
