I neka bude planina!
Flevoland je najmlađa i najravnija nizozemska provincija. Njezina povijest ne ide dalje od 1916., otkad je inženjer Cornelis Lely počeo svoju 30 godina dugu misiju pripajanja kopnu velikog dijela zaljeva Zuiderzee. Megalomanski plan je uspio, stvoren je Flevoland i umjetno jezero IJsselmeer. Nizozemska je tako dobila 2412 kvadratnih kilometara nove površine. Ali površine tako ravne i niske da joj je najviša točka samo 8 metara iznad razine mora. Tu nije kraj megalomanskim projektima u Nizozemskoj.
Razmišljajući o mogućnostima sporta i nizozemskim ravnicama, sportski novinar i biciklist Thijs Zonneveld ovog je ljeta u svojoj kolumni koju piše za dnevnik De Pers zaključio da je državi neophodna jedna planina. Njegov prijedlog da se izgradi planina, koji je i sam autor smatrao šalom, zbog reakcija čitatelja i šire javnosti ubrzo je postao projekt s velikom mogućnošću realizacije.
Dok je ideja iz 2009. o umjetnoj planini – Berg u Berlinu brzo odbačena i usvojena samo njena vrlo umjerena verzija, u državi gdje su velike površine zemlje umjetno stvorene većina stanovništva, a i dio struke, podržava plan da se izgradi umjetna planina visoka 2000 metara. I to upravo u najravnijoj provinciji Flevoland. Zonneveld, koji je od mladih dana opsjednut planinama kao i mnogi Nizozemci, zaključio je da za vrhunske rezultate nizozemskih sportaša u biciklizmu ili u alpskim sportovima treba napraviti planinu. Umjetna planina služit će za treninge skijašima i biciklistima, s nje će se spuštati kiteri, a po njenim liticama penjati planinari. Sve u svemu, postat će atrakcija za aktivni turizam i tu se otvara mogućnost profita pa su se uz sportske saveze za planinu već zainteresirali i investitori.
Die Berg Komt Er – „Planina dolazi“ ime je projekta koji Zonneveld sada promovira u svim medijima. Predlaže financiranje iz privatnog sektora i traži odvažne investitore. Kako bi mogla izgledati buduća planina, vidi se na prijedlogu do sada nepoznatog arhitektonskog ureda Hoffers&Kruger.
Neki od problema koji su već iskrsnuli u vezi s gradnjom je količina materijala koji bi se utrošio. Stoga je najnoviji prijedlog da planina bude šuplja radi uštede na materijalu. Ali čak i za gradnju šuplje planine tih dimenzija bilo bi potrebno angažirati cjelokupnu nizozemsku građevinsku industriju na dug period. Uz probleme materijala, novca i ljudske snage veliki je problem i iseljavanje cijele zone na kojoj bi ležala buduća planina. Usprkos svemu tome, Zonneveld vjeruje u svoju ideju i uvjeren je da će jednoga dana i Nizozemska imati svoju planinu.
Tonči Kranjčević Batalić
