Koteks u pokretu

Plesač čita s lijeva na desno. Odabire dva strukturalna repera: početni mu se nalazi s lijeve strane (kosi krov npr.), a krajnji s desne (ulična lampa npr.).

Stopala su mu usidrena na određenom mjestu. Točka gledišta je određena plesačevim fiksiranjem u prostoru. To ne isključuje kretanje nogu niti kratke pokrete, ali u određenom perimetru oko mjesta uzemljenja obzirom na to da plesač mora fiksno držati svoje mjesto kako bi zadržao istu točku gledišta na vlastitu partituru.

Dok se otvara pejzaž ispred njega, izvodi različite dijelove prizora, prednje ili krajnje, kako mu koji uđe u vidno polje. Brzina odvijanja plesne partiture ovisi o željenom trajanju (ubrzavat ćemo ili usporavati ritam pomicanja oko svoje osi u odnosu na vrijeme koje smo si dali za čitanje pejzaža).

 (Julie Desprairies: “Priručnik za uvježbavanje urbanog plesača (poglavlje Identifikacija plesne partiture-čitanje pejzaža)”)

Julie Desprairies

 

Od 6. do 11. siječnja 2018. u Splitu na umjetničkoj rezidenciji u sklopu projekta Motel Trogir udruge Slobodne veze boravila je francuska koreografkinja pariške adrese, Julie Desprairies.

 

Julie Desprairies, C’est balnéaire/ Kupalica, “Grlimo se morem”, Split, 2001.

 

Desprairies već gotovo dvije dekade realizira koreografske projekte in situ, a jedan od njezinih ranih mladenačkih radova “C’est balneaire/Kupalica”, urbana koreografija za gat sv. Nikole kod Lučke kapetanije, realiziran je upravo u Splitu u sklopu tada aktualnog međunarodnog ljetnog Festivala “Grlimo se morem” 2001.

 

Julie Desprairies, C’est balnéaire/Kupalica, “Grlimo se morem”, Split, 2001.

 

Julie Desprairies u Split se vraća u sklopu projekta Motel Trogir udruge Slobodne veze i otvara ovogodišnji ciklus rezidencija kojima je za cilj kroz umjetničke intervencije (re)evaluirati modernističko prostorno i arhitektonsko naslijeđe jadranske obale.

 

Splitska rezidencija za Koteks, 2017., foto: Tonči Batalić Kranjčević © Compagnie es prairies

 

Istraživački projekt i zagovaračka platforma zaštite modernističke baštine započeta još 2013. oko trogirskog motela Ivana Vitića, nastavlja se od 2017. i kroz fokus na izuzetni splitski landmark, sportsko-prodajni kompleks KOTEKS GRIPE, ostvarenje arhitekata Slavena Rožića i Živorada Jankovića (1979.-1981), o kojem smo pisali ovdje i ovdje.

 

Splitska rezidencija za Koteks, 2017., foto: Tonči Batalić Kranjčević © Compagnie es prairies

 

S obzirom na to da rad Julie Desprairies od samih početaka uključuje interes za modernističku arhitekturu koju afirmira kroz svoje primijenjene koreografije realizirane u odnosu na određeni prostor, autorica je pozvana promisliti o prostoru Koteksa, kroz njegove arhitektonske, topografske karakteristike, ali i raznolike načine korištenja (od čvorišta grada i mjesta pješačkog tranzita do i dalje važnog sportskog i rekreacijskog kompleksa za grad).

 

Splitska rezidencija za Koteks, 2017., foto: Tonči Batalić Kranjčević © Compagnie es prairies

 

Autoričin uobičajeni princip rada se sastoji od više faza: koreografski rad na samom terenu, s profesionalnim plesačima, ali i s korisnicima prostora, te arhivskog istraživanja društvenih i povijesnih aspekata produkcije i korištenja prostora, a u zadnje vrijeme autorica nerijetko surađuje i s renomiranim filmskim autorima koji njezin reinterpretiraju u formi filma.

 

Splitska rezidencija za Koteks, 2017., foto: Tonči Batalić Kranjčević © Compagnie es prairies

 

Umjetnička rezidencija Julie Desprairies u Splitu je pilot projekt, koji će se, nadamo se, nastaviti, a uključila je dvije radionice s plesačima i građanima amaterima, kao i projekciju filmova koreografija za urbane okoliše Julie Desprairies u splitskom Kino klubu u sklopu MKC-a, održanu u srijedu 10. siječnja 2018.

 

Julie Desprairies et Louise Narboni, Après un rêve, 2012. /Nakon sna

 

Julie Desprairies et Louise Narboni, Après un rêve, 2012. /Nakon sna

 

Julie Desprairies, Važnost plana

 

 

Više o autorici možete pronaći ovdje.