Može li zagrebački Velesajam postati inovativno središte Novog Zagreba?

Sajmovi kao povremeni poslovni događaji i privremena zauzimanja određenih prostora, tradicionalno obogaćeni ili izmiješani s najrazličitijim sadržajima posredno vezanim uz trgovinu – edukativnim, umjetničkim, političkim, vjerskim, obrazovnim, turističkim – do 21. stoljeća bili su neprikosnovena mjesta susreta i razmjene. Tehnološki je napredak mnoge sajmišne prakse učinio suvišnima, no takav format upoznavanja s proizvodima i pregovaranja uvjeta njihove nabave i distribucije ostaje vitalan i nezamjenjiv u onim sredinama gdje se ima čime trgovati i gdje postoji dovoljna koncentracija posjetitelja s novcem.

M.Haberle, B.Rašica, Zagrebački velesajam, Avenija Dubrovnik 15, 1956.

Zagreb i Hrvatska to, izgleda, više nisu, a uprave Zagrebačkog velesajma nisu se prilagodile pa on danas proizvodi gubitke i zrcali otužnu sliku domaće ekonomije. Nekada značajan međunarodni sajam u jugoistočnoj Europi, mjesto reprezentacije lokalne industrijske ekspanzije osnaženo intenzivnom razmjenom s Nesvrstanima, ostao je bez baze, dok je s druge strane transformacija sajmišnih potreba njegov koncept učinila zastarjelim. Uloga vlasnika, Zagrebačkog Holdinga, svedena je na servisiranje plaća i rutinsko održavanje, a dio paviljona je iznajmljen.

Marijan Haberle: Maketa urbanističkog rješenja Zagrebačkog velesajma iz 1955.

Marijan Haberle: Skica urbanističkog rješenja Zagrebačkog velesajma iz 1957.

U Idejnom urbanističkom rješenju južnog Zagreba iz 1962. godine centar je bio predviđen istočno od Velesajma, a sredinom osamdesetih INA je uselila u novu zgradu Velimira Neidhardta čime se napokon otvorila realizacija teme poslovno-trgovačkog i kongresnog centra s hotelom uz središnju gradsku os.

Velimir Neidhardt, Zvonimir Krznarić, Davor Mance: Natječajni rad za istočni ulaz u Velesajam i World trade center s hotelom iz 1991.

Prije desetak godina planirana revitalizacija prostora sajmene je paviljone premjestila na istok i povezala ih natkrivenom avenijom, a prema u međuvremenu za javne sadržaje “pojedenoj” Kajzerici predviđeni su i hoteli te niz drugih pratećih objekata. U posljednjim desetljećima izgrađeni su Muzej suvremene umjetnosti i trgovački centar Avenue Mall, a uz Bundek se dogodilo odstupanje uvođenjem stambenih sadržaja. Idejna rješenja revitalizacije prostora samog Velesajma koja su se periodički pojavljivala zadnjih četvrt stoljeća razlikuju se donekle u sadržaju, ali sva su hibridna i s naglašenom potrebom povezivanja s hipodromom na sjeveru, odnosno Savom.

Zagrebački velesajam na ortofoto karti Zagreba

Kao što su i dva prethodna zagrebačka sajmišta ustupila mjesto drugim sadržajima – na jednom je danas Hrvatsko narodno kazalište, a na drugom Studentski centar – aktualni se prostor Zagrebačkog velesajma prometnuo u priliku koja nadrasta sadašnju funkciju. Novi Zagreb u kojem se nalazi postao je kroz pola stoljeća uređena zelena gradska stambena oaza u kojoj se s vremenom pojavio i niz javnih i kvazijavnih sadržaja, no do danas nije formiran njegov centar.

Božidar Rašica: Paviljon “Mašinogradnja”, 1957, Arhitektura 196-99 str. 156, 1986.

Tih prostranih 52 hektara sada potpuno utopljenih u grad, s prostornom matricom koja naglašava središnju gradsku os sjever-jug s ishodištem na Zrinjevcu te iznimno vrijednim pojedinačnim građevinama – paviljoni Ive Vitića (nekada paviljon Zapadne Njemačke), Božidara Rašice (Mašinogradnja), Zdravka Bregovca (Turizam) i Milana Begovića (Đuro Đaković) iznimni su primjeri inovacija – blizinom Save i već umetnutim poslovnim, sportskim i kulturnim sadržajima u neposrednoj blizini, postali su nužni poligon završetka urbanističkog koncepta Novog Zagreba i jedna od ključnih prilika da Grad pokaže jasnu viziju razvoja.

Ivo Vitić, Kruno Tonković (konstrukcija): Izložbeni paviljon 40, Zagrebački velesajam, 1959.-61., foto: Tošo Dabac

Trenutno je u tijeku izrada prijedloga programskih smjernica za područje Zagrebačkog velesajma, a izrađuje ih stručni tim Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Smjernice za program preobrazbe prostora nekadašnjeg Zagrebačkog velesajma trebale bi sintetizirati potrebe prostora na lokalnoj, gradskoj i regionalnoj razini uvažavajući „memoriju prostora“ i zaštićene dijelove sklopa (zaštićene paviljone i urbanističku matricu), uzimajući u obzir suvremene trendove i budući razvoj. Cilj je transformacije Zagrebačkog velesajma područje koje bi trebalo postati “inovativno urbano područje, središte Novog Zagreba, gospodarsko/tehnološko inovativno središte, dio Savskog parka (planira se povezivanje prostora Velesajma s rekreacijskom površinom uz Savu) i dio ‘nove Zelene potkove’ Novog Zagreba”.

Milan Begović: “Đuro Đaković”

Strateški gradski projekt podrazumijeva provedbu javnog anketnog urbanističko-arhitektonskog natječaja koji s nestrpljenjem očekujemo. Prostor konceptualno određen kao mjesto nove gospodarske aktivnosti, preobrazbe i profiliranja novog sajamsko-kongresnog prostora, start upova, tehnološkog ili znanstvenog parka (oboje u manjem obimu), kulturne industrije, ali i kao novi javni prostor trebale bi pratiti lokacije za sport, kvalitetno stanovanje i edukacijske sadržaje “kao generatori oživljavanja prostora”. Ovako fleksibilno određen program traži iznimnu zrelost planera i predanost provoditelja, a opasnost od parcijalnih pa i stihijskih intervencija u dijelove površine je velika. Još nedavno, 2011. godine, spekuliralo se davanjem u najam pa i prodajom 70% površine Velesajma, što bi u našim uvjetima gotovo sigurno blokiralo održivo planiranje. Povremeni iskoraci s odvijanjem koncertnih, izložbenih i kazališnih događanja te trajna prisutnost sportskih aktivnosti, nisu loši indikatori, kao ni tržišno uvjetovana profilacija specijaliziranih sajmova. Kompleksan i slojevit projekt ne bi linijom lakšeg otpora smio otklizati u oblikovanje stambeno-poslovnih objekata pa se nadamo skorom stručnom i javnom konsenzusu oko budućeg novozagrebačkog centra.

Drago Korbar: Paviljon zanatstva,  (detalj stubišta), snimljeno 1959., foto: Tošo Dabac

Studio Tecnico M. de Renci R Contigiani: Paviljon Italija II, snimljeno oko 1959., foto: Tošo Dabac

Fotografije: Borka Bobovec, Ivan Mlinar, Domagoj Sentić : “Zagrebački velesajam kao poticaj razvoju Novozagrebačkog centra”, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Arhitektonski fakultet u Zagrebu, br. 20 (2012) 1 (43); Arhiv Toše Dabca (MSU, Grad Zagreb); arhiv pogledaj.to

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.