Novi Sad u znaku regionalne arhitekture

Na Željezničkoj stanici u Novom Sadu večeras u 19 sati otvaraju se 20. salon i dani arhitekture naslova “Prespajanje/Rewiring” u organizaciji Društva arhitekata Novog Sada.

 

111

Uz izložbu, sedam dana predavanja i predstavljanja, među ostalima i knjige “Motel Trogir: Nije uvijek budućnost ono što dolazi”, sluti na prilično kvalitetnu raspravu o aktualnostima i perspektivama arhitekture u Vojvodini, Srbiji, ali i regiji i šire.

Manifestacija Salon arhitekture najznačajniji je događaj koji organizira DaNS, kao redovnu programsku aktivnost u kontinuitetu od 1993. godine.

Salon arhitekture je revijalni i natjecateljski susret arhitektonske produkcije na lokalnom, državnom i međunarodnom nivou. Na Salonu arhitekture se dodjeljuju nagrade i priznanja u nekoliko različitih kategorija, a najznačajnija je Velika nagrada Salona – Grand Prix.

4

 

Dani arhitekture su paralelna diskurzivna manifestacija koja prati Salon arhitekture za trajanja njegove izložbe. Dani arhitekture namijenjeni su otvaranju tema iz područja arhitekture široj javnosti.

U okviru Danâ arhitekture organiziraju se javna događanja u različitim formatima, kao što su okrugli stolovi, predavanja, tribine, izložbe, stručni obilasci, prezentacije i edukativne radionice, ove godine, a sudeći po gostima, ovi bi Dani mogli provocirati aktualnu paradigmu van lokalnih okvira.

Sama lokacija izložbe – Željeznička stanica – markira presudni Generalni urbanistički plan Novog sada kojim je grad radikalno izmijenjen u haussmannovskoj maniri, probijanjem prometnih pravaca kroz postojeće gradsko tkivo, a čemu možemo zahvaliti današnje prostrane novosadske bulevare, no i lokalno vruću temu napuštenih i preskočenih urbanih prostora.

0

Kao mjesto održavanja Salona, provocira teme zajedničke nizu gradova koji su na prostoru bivše Jugoslavije buknuli u drugoj polovici 20. stoljeća, a danas se muče s artikulacijom jer su im uloga i namjene značajno promijenjene u novom sustavu koji hrabro nazivamo kapitalističkim.

00

Kako piše Aleksandar Bede, jedan od članova novog Upravnog odbora Društva arhitekata Novog Sada, stanica izgrađena i otvorena 1964. godine prema rješenju novosadskog arhitekta Imrea Farkasa, zamišljena je ne samo kao prolazni prometni prostor, već i kao novo mjesto javnih susreta i dokolice.

6

7

Pored restorana i bifea, najistaknutiji novi program u zgradi bilo je kino, namijenjeno putnicima koji duže čekaju na presjedanje, ali i stanovnicima grada. Kino i danas postoji u svom izvornom obliku, s interijerom iz šezdesetih godina, iako bez javnog programa već nekoliko desetljeća.

15

Većina ostalih sadržaja u zgradi iz vremena otvaranja stanice danas ne postoji jer je željeznički promet višestruko manji od prvobitno zamišljenih kapaciteta stanice.

9

Usprkos prvobitnoj ideji, ona je postala prolazna zgrada puna praznih prostora, kao što su čekaonice prve i druge klase, bar, restoran, kino sala i administrativno krilo – potencijalno atraktivni za privatizaciju i komercijalizaciju, uz opasnost za sačuvane interijere. Bede konstatira da takav scenarij nije nevjerojatan u kontekstu stalnih najava privatizacije željeznice.

10

Ipak, u prostoru se zahvaljujući zaposlenicima željeznice, već oblikuju neki novi sadržaji: u prostoru nekadašnje čekaonice druge klase su postavili stalnu izložbu o razvoju željeznice i grada, a godine 2014. organizirali su međunarodni natječaj za haiku poeziju o vlakovima te izložili pristigle radove u nekadašnjoj čekaonici prve klase, koja nije u upotrebi desetljećima.
To korisničko oblikovanje programa zanimljiv je impuls i profesionalcima u polju arhitekture i dizajna.

1

1

Drugi zanimljiv aspekt ovog Salona je refleksivan: pozicija arhitekata i njihovih društava u kontekstu kapitala i države. Već četvrt stoljeća nesnalaženja i spore prilagodbe novom socioekonomskom sustavu stvaraju slične probleme u Srbiji i Hrvatskoj.

Nekadašnji javni intelektualci, arhitekti su danas još uvijek oni od kojih javnost očekuje da štite javni interes u prostoru, iako im je status značajno promijenjen.

Salon stoga donosi diskusiju o definiciji i ulozi arhitekata u društvu danas, a kako dijelimo slične prijetnje, iako se u Hrvatskoj (još uvijek) ne događa ništa u mjerilu “Beograda na vodi”, nije zgorega pratiti tu raspravu.

5

Uostalom, budete li u prilici ovih dana otputovati za Novi Sad, uz izložbu i prateći program, u mjerilu 1:1 i rijetko čistom i čitkom obliku možete sagledati slojeve i prostorni razvoj vrlo zanimljivog grada.

U jednom su obuhvatu i sve teme s kojima se bore lokalni hrvatski planeri, od napuštenih vojnih prostora, kapitalnog objekta socijalističkog konzumerizma – SPENS-a, aktualnih invazija na javni prostor, modernističkih i novokomponiranih stambenih naselja do infrastrukturnih izazova.

6

7

8

9

10

 

Fotografije/ izvor : Društvo arhitekata Novog Sada