Odumire li centar Zagreba?

U posljednje vrijeme se u medijima učestalo u različitim novinarskim formama plasiraju teze da centar Zagreba odumire ili da je već zamro, pa se to dokazuje pričama o starijim gospođama koje životare  u prevelikim, oronulim stanovima koje ne mogu održavati, osnovnim školama koje treba zatvoriti jer nema dovoljno djece koja ih pohađaju ili brojnim poslovnim prostorima u prizemljima koji stoje zatvoreni. Mogli bismo spekulirati o razlozima zbog kojih  se intenzivirala tema zagrebačkoga centra, stoji li iza toga tek novinarska i građanska zabrinutost za procese koji se odvijaju u centru, a koji su slični onima kroz koje su prolazili ili ih prolazi većina središta europskih gradova ili ima tu i nekih manje plemenitih povoda kojima je u interesu centar grada proglasiti mrtvim. No ono što nas ovog puta zanima jest što brojke pokazuju, kakva je struktura stanovništva Donjega grada – prostora od Republike Austrije do Kvaternikovog trga – onog dijela kojeg smatramo centrom Zagreba?

Tim se bavio dr. Tihomir Jukić, urbanist s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, koji i sam kaže da zagrebački centar ne prolazi nikakav poseban ni rapidan proces ”odumiranja”, već mu se događa ono što su prethodno iskusili i Beč ili Graz, ali su pronašli modele za povećanje atraktivnost gradskog središta.

U svom radu dr. Jukić je koristio podatke Državnog zavoda za statistiku, no zadnji službeni rezultati su oni prikupljeni popisom iz 2001. godine. Prema njima je Donji grad – površine od 3,2 četvorna kilometra – imao 45.108 stanovnika. Od toga je do 24 godine starosti imalo ukupno 23,4% stanovništva Donjeg Grada, gotovo koliko i stanovništva starijeg od 65 godina (23,2%). Prema novijim podacima prosječna starost stanovnika u centru je 45,4 godine. Dakle,  ne može se govoriti o tome da je u centru grada većinsko starije stanovništvo. Ukupan broj kućanstava je 18.213,  a broj stanova 21.548 dok je prosječna površina stana 69,76 m2. Stanovi u centru su skupi i relativno veliki, mogućnosti parkiranja iznimno limitirane, a javni prijevoz nekvalitetan, skup i spor, što su vjerojatno glavni razlozi da se mlade obitelji u većem broju ne naseljavaju u centru. Tako je u Donjemu gradu u razdoblju od 2001. do 2008. godine rođeno 2489 djece, dok su umrle 5903 osobe iz  čega proizlazi negativan prirodni prirast koji iznosi – 3416 stanovnika. No, tendencija broj umrlih s obzirom na broj rođenih se smanjuje, tako da se teza o odumiranju ni s te strane ne može potkrijepiti.

Tako stvari stoje s brojkama, no istina je da centar grada treba razrađeni plan transformacije ili revitalizacije. Tom ćemo se temom još baviti.