Revitalizacija kamenoloma u Tarskoj vali
Predstavljamo studiju revitalizacije kamenoloma s izgradnjom zabavno-edukativnog parka i ribarske lučice u Tarskoj vali, arhitekata Aleksandre Krebel i Alana Kostrenčića, za koju su dobili posebno ARTUR priznanje u kategoriji projekata u javnom prostoru, o čemu smo pisali ovdje.
Tarska vala prirodna je uvala uz ušće rijeke Mirne u more, smještena između Poreča i Novigrada u Istri. To je prostor s bogatim ornitološkim staništem, specifičnom riječnom florom i faunom jedinstvenom za zapadnu obalu, ali isto tako izniman i s aspekta povijesnog naslijeđa.
Specifičnost lokacije predstavlja koncentracija arheološki značajnih i vrlo zanimljivih lokaliteta od ostataka stope dinosaura u Lanterni, ostataka paleokoze na stanciji Blek, pretpovijesna gradina, antički ostaci Via Flavia, antička crkva Sv. Križa na stanciji Blek, Mitrino svetište u Vabrigi itd. Može se reći da postoji izuzetno bogatstvo nalazišta koja govore o civilizacijskom kontinuitetu i utjecajima na ovima prostorima, a čiji potencijal u razvoju kulturnog turizma nije iskorišten.
Zadatak je počeo kao problem sanacije starog kamenoloma koji više nije u funkciji, međutim nakon proučavanja samog lokaliteta kao i uz razgovore s lokalnim udrugama i drugim zainteresiranim stranama, od hotelijera, preko ribara, do zaljubljenika u povijest i prirodu, sve više novih “slojeva čitanja” prostora, kao i specifičnih mentalnih mapa korisnika, izlazilo je na vidjelo.
Tako da je prvobitna revitalizacija kamenoloma završila kao zabavno-edukativni park s ribarskom lučicom.
S obzirom na vrlo veliku kompleksnost i heterogenost, ne samo sadržaja, već i same topografije i prirodnih kvaliteta terena, uvidjeli smo da je nužno uspostaviti neki oblik “režiranja” prostornih sekvenci i sadržaja koje one primaju, kao i uspostavljanje elemenata koji bi objedinili i dali koherentnost.
Tokom izrade studije prepoznate su tri različite prostorno-morfološke zone unutar obuhvata: obalni pojas, kamenolomi te visinska šetnica po gornjem rubu stijene kamenoloma.
Na te tri zone distribuirani su sljedeći sadržaji, uz maksimalno poštovanje i afirmaciju postojećeg terena:
– sport i rekreacija vezani uz uređenje plaže,
– ugostiteljski sadržaji u montažnim objektima u funkciji plaže i kulturno-zabavnih sadržaja unutar kamenoloma,
– rekreativni sadržaji unutar kamenoloma; mountain bike, odbojka na pijesku…,
– kulturni sadržaji: koncerti, otvoreno kino,
– zabava: koncerti i sl.,
– kolonija i izložbe skulptura velikog mjerila, prostorne svjetlosne instalacije na stijeni kamenolom itd.,
– edukacijsko-rekreacijska visinska šetnica; nove vizure na more,
– ribarska lučica.
Svi ti sadržaji su zatim, na osnovu afiniteta spram specifične topografije ili ambijentalne kvalitete terena, smješteni po lokaciji tvoreći dinamičan prostorni kolaž.
Nadalje, ti su sadržaji prema prostornim zahtjevima diferencirani u tri osnovne tipologije:
– točkaste (mahom montažne male strukture koje primaju nužne “zatvorene” sadržaje – naplatu, kontrolu, ugostiteljstvo, sanitarije…),
– linijske – pješačke i biciklističke staze,
– plošne – sunčališta, sportske terene, montažni auditorij za predstave.
Ruta/šetnica osim svog linijskog karaktera ima i iznimno važnu ulogu “objedinjavanja”. Ona obilazi kamenolom i cijelu zonu, spojni je element koji daje “narativ” cijeloj zoni zahvata.
Ona se pojavljuje kao “montažni postupak” u filmu slažući heterogene elemente u sustav atrakcija.
Ruta je također projektirana tako da filmski stvara određenu napetost i dinamiku, nekad prolazeći kroz šumu, skrivajući pogled, nekad iznenada otvarajući platoe sa vidikovcima.
Također, i unutar staza / ruta postoje određene “specijalizacije” stvarajući različite dojmove i iskustva za rekreativnu rutu, adrenalinsku rutu, rutu istraživača, rutu biciklista…
Izvor: Društvo arhitekata Zagreba
