Samoodrživi pretpotopni modeli

Opasnost od globalnog zatopljenja konstanta je današnjeg vremena. Jedan od najznačajnijih efekata globalnog zatopljenja jest promjenjivost vremenskih uvjeta, s naglaskom na vremenske ekstreme.

U zapadnoj Indiji, primjerice, nakon tri mjeseca zdravih monsuna slijedi devet mjeseci konstantne suše. No, neka su se svjetska područja prilagodila takvim suprotnostima. Polarizacija vremenskih uvjeta u današnjem svijetu potakla je zanimanje za drevne infrastrukture koje bi mogle umanjiti negativne efekte ovih ekstrema kroz provjerene modele održivosti. U slučaju zapadne Indije postojao je način kako sačuvati vodu za razdoblja kada je nema, izgradnjom superstruktura –  stepenastih bunara, nazvanih Stepwells.

Ti arheološki spomenici iz 600. godine nove ere izgledaju poput obrnutih zigurata i zapravo ih se može okarakterizirati kao infrastrukturne spomenike skupljanju vode. Kao i kod većine velikih i važnih izuma, koncept ovih struktura izrazito je jednostavan, sastoji se od dva dijela – „bunara” i stepenastih pristupnih putova.

Veliki bunar Stepwella koristi se za skupljanje vode nakon snažnih monsunskih kiša, koja se dalje, kako bi se prosijale nepotrebne čestice, cijedi kroz slojeve finog mulja. Na kraju voda napokon dospijeva u sloj neprobojne gline gdje se zadržava. Stepenice, od erodiranih stijena sa zapadnih Hmalaja, kroz nekoliko su stoljeća rafiniranjem proizvele fino aluvijalno tlo za ove bunare, koji ima funkciju filtera. Za razliku od običnih bunara, Stepwell putem pristupnih stepenastih putova korisniku omogućuje da uđe u njega, upravlja njime i održava ga. U nekim od bunara postoji kontinuirana infrastruktura transporta, kao što su rampe, koja omogućuje jednostavniji pristup vodi i transport za stoku. Neki razvijeniji stepenasti bunari čak sadržavaju galerije i katakombe koje ukrašavaju ornamentirani primjeri skulptura.

Nije iznenađenje da su ovi bunari, koji zajednici omogućavaju pohranjivanje vode za sušne mjesece, kasnije postali religiozni hramovi posvećeni svetkovini vode. Funkcionalne karakteristike stepenastih bunara uskoro su postale metafora Gangesa, najveće i najljepše indijske rijeke.

Ono što je intrigantno kod Stepwellsa jest i činjenica da su istovremeno funkcionirali kao infrastrukture za skupljanje vode kao i mjesta okupljanja i opuštanja. Izdubljeni te time pozicionirani ispod razine tla, prostori invertiranih piramida pružali su hladnu klimu za bijeg od vrućih uvjeta. Stoga su postali značajni centralni prostori okupljanja. Ogromne količine vode sadržane u stepenastim bunarima okupljale su brojni ekosistem riba, guštera, papiga, golubova, kornjača i sl. Svaki monsun obnovio bi bunare i rodio nove živote. Kao funkcionalne, religijske i socijalne infrastrukture postali su centralni prostori za okupljanje, kupanje ili molitvu.

Britanija, koja je u 19. stoljeću vladala Kinom, smanjila je, a negdje i zabranila  korištenje Stepwella zbog pojave opasnih vodenih parazita. Osim arhitektonske ljepote, stepenasti su bunari imali i karakteristiku pametnih, tj. održivih struktura, što je u današnjem vremenu od velike važnosti. Stoga nije čudno da danas, posebice u zonama vremenskih krajnosti, posežemo za primjerima iz povijesti, koji jesu idealan model iskorištavanja kišnice i odličan primjer održivog razvoja.

*Chand Baori Stepwell u Abhaneriu, Rajasthan, India

*Panna Mia Stepwell, Tlocrt+Presjek

*Hram Stepenasti spremnik, Vijayanagara Empire