Što će biti s Brasilijom?

S ciljem rasterećenja prenapučene brazilske obale, prije svega Rija de Janeira, već se početkom 19. stoljeća počelo razmišljati o preseljenju prijestolnice u unutrašnjost kontinenta. Do realizacije istog došlo je stoljeće kasnije, točnije 1960. godine.

Nastala praktički iz skice, izgrađena na potpuno praznom platou, u srcu savane, Brasilia je trebala biti sve ono što Rio nije bio – bez kolonijalnog štiha, bez barokne i klasicističke arhitekture, bez siromašnih četvrti. Urbanistički plan rađen je prema zamisli Lucia Coste, veliki Oscar Niemeyer bio je „zadužen“ za arhitekturu, koja je svojom transcendentalnom ljepotom i senzualnim krivuljama izlivenim u armiranom betonu inspirirala generacije arhitekata, dok se Roberto Burle Marx bavio parkovnim uređenjem.

Brasilia je bila zamišljena kao administrativni i financijski centar , organiziran kroz strogo određene zone – stambene, upravne, kulturne, trgovačke, rekreacijske i dr. Uz glavnu gradsku os, Exio Monumental, smještene su neke od najznačajnijih građevina – kompleks zgrada Kongresa, Palača pravde i Katedrala,  dok stambene šesterokatnice, tzv. „superquadras“, gledano iz zraka, formiraju prepoznatljivi oblik aviona ili leptira.

Brasiliju su nazivali utopijskim gradom, futurističkom prijestolnicom, bio je to pokušaj, modernistički san da se stvaranjem najboljeg mogućeg okruženja aktivno utječe na život ljudi. No, iako zamišljena kao idealni grad, Brasilia nije grad bez problema. Nedostatak „humanog mjerila“, nedostatak mješovitih četvrti, a time i živopisne atmosfere toliko prisutne na ulicama ostalih brazilskih gradova, problemi vodoopskrbe, pješačkog prometa, samo su neki od njih.

Prvotno projektirana za 500.000 stanovnika, danas broji preko 2.5 milijuna stanovnika od kojih se niti jedan nije imao prilike očitovati o nedavnoj odluci gradskih vlasti da urbanu preobrazbu Brasilije povjeri tvrtki iz Singapura, što je izazvalo val nezadovoljstava. Što o tom potezu misli stručna javnost imali smo prilike vidjeti na dodjeli nagrada brazilskog Instituta za arhitekturu, održanoj početkom siječnja. Noseći maske s likovima Niemeyera i Coste, okupljeni arhitekti i urbanisti uzvikivali su „Niemeyer, yes! Brasilia by Singapore, no!“

Naime, u listopadu prošle godine, bez provođenja javnog natječaja, potpisan je ugovor sa singapurskom tvrtkom Jurong, odabranom za ovaj zadatak zbog „primjene najnovijih tehnologija u analizi prostora“ i „bogatog portfolia koji broji preko 1700 projekata diljem svijeta“. Plan naziva „Brasilia 2060“ koji bi trebao odrediti izgled brazilske metropole u idućih 50 godina, prvenstveno je orijentiran na ekonomski rast. „Najvažnije je privući investicije i industriju“ kaže državni tajnik Newton Lins. No, može li, u ovom slučaju, biti ekonomskog planiranja ako se prethodno ne razmotre urbane posljedice?

Albert Dubler, predsjednik UIA-e (International Union of Architects) izjavio je: „Brasilia je model za arhitekte diljem svijeta. Ne znam ni jednog arhitekta kojem je Singapur model. To je kao da zovete McDonald’s da vam pomogne otvoriti vrhunski restoran u Francuskoj“. Ono što leži iza ove pomalo nespretno sročene izjave, nezadovoljstvo je odlukom da se, pored iznimno kvalitetnih domaćih stručnjaka, angažira tvrtka koja nema kulturnih poveznica s Brazilom. Dubler također naglašava i ono bitno: „Imati ideju tek je 5% projekta, dizajn je 10%, a 85% projekta javna je rasprava – treba uvjeriti javnost!“.

Zbog mogućih negativnih posljedica koje bi plan „Brasilia 2060“ mogao izazvati, UIA i FPAA (Pan-American Federation of Associations of Architects) obratili su se i UNESCO-u te traže njegovu intervenciju. UNESCO je, naime, još 1987. godine Brasiliju uvrstio na popis svjetske kulturne baštine. „Ne možemo dopustiti da simbol brazilske kulture bude uništen od strane tvrtke koja nema kulturne poveznice s nama. Imamo odgovornost očuvati baštinu koja nije samo brazilska, već i svjetska“.

Nadamo se da će u ovoj debati prevladati zdrav razum i glas struke.