Sveti prostor za profane manifestacije
Franjevački samostan u malom katalanskom gradiću Santpedor još je jedan primjer odlične interpolacije u 18.stoljetno tkivo sakralne građevine koje uvijek volimo predstavljati.
Crkva koja je početkom 19.stoljeća u potpunosti bila opljačkana, idućih je godina sve više propadala, a svoj je konačni krah doživjela 2000., kada je bila posve demolirana . Od crkve je ostao samo kostur, sve do trenutka kada je odučeno da će prostor biti pretvoren u multifunkcionalni kulturni centar. Projekt transformacije prostora je predvodio katalanski arhitekt David Closes i Núñez, a rezultat je poprilično elaboriran i impresivan. Núñez je većinu svojih realizacija ostvario na urbanističkim projektima, kao i u oblikovanju nekolicine krajobraznih rješenja za javne institucije.
Projekt posve drugačijeg senzibiliteta nego li njegovi prethodni projekti rezultirali su pomalo eklektičnom mješavinm tekstura i prostornih odnosa, ali istodobno vodeći računa o prezerviranju svih povijesnih slojeva crkve. Intervencija je konsolidirala prostor, zadržala mjerilo crkve, otkrila njezine nove prostorne odnose te omogućila prodor prirodne svjetlosti kroz nove staklene otvore.
Najjači prostorni utisak ostavlja stakleni volumen na fasadi koji markira ulaz, djelujući transparentno i lebdeće, a unutrašnjost je naglašena suvremenim elementima poput visećih svjetiljki i patchwork-uzorka kojime se mjenjaju različite programatske cjeline za centar.
Dobra kulturna politika u sprezi s još boljom arhitekturom, uvijek su tema vrijedna prezentacije.
