Od “samoizbora” do “hipermarketa”

1

Jedno od rijetkih preživjelih samopoluživanja, nekad Diona, a sada Lonia, u Zvonimirovoj ulici
Snimio: Vanja Radovanović

Kako vrijeme prolazi tako i neki posve uobičajeni, “profani” trenuci svakidašnjeg života dobivaju na važnosti, igraju ulogu “puzzlića” pomoću kojih, djelić po djelić, slažemo sliku života u nekom danom vremenskom trenutku. Oni omogućavaju našu identifikaciju s tim trenutkom, pobuđuju sjećanja, postaju okidač našeg osobnog spomenara, foto-albuma, knjige priča. Vrlo često su to oni djelići našeg života koji su nam se mnogo puta ponavljali u tom vremenu i koji su nam se zbog toga tako dobro urezali u pamćenje, iako nam tad vjerojatno uopće nije padalo na pamet da bi nam upravo oni mogli biti osnova uspomena na to doba. Na primjer, prvi samostalni odlasci u obližnju trgovinu po kruh i mlijeko.

Pažljiviji među vama su vjerojatno primijetili kako od 5. studenog 2007. na uglu Ilice i Gundulićeve ulice imamo podsjetnik na prve električne ulične lampe u Zagrebu koje su zasvijetlile 5. studenog 1907. U Zagrebu postoje i podsjetnici, u vidu spomen-ploča, koji nam kazuju kada je i gdje radila stara pivovara (Basaričekova ulica), održan prvi tečaj skijanja (na Cmroku), osnovan nogometni klub (Gundulićeva ulica) ili počela s radom prva nezavisna televizija. Zašto i neki dućan, značajan za povijest zagrebačke trgovine, ne bi dobio svoju spomen-ploču?

S obzirom da smo upravo usred Adventa, u vrijeme kada nas reklame zasipaju sa svih strana, vodeće marke i trgovački lanci nas uvjeravaju da ćemo upravo s njihovim proizvodima najsretnije ući u novu godinu, a blagajnici bilježe godišnje rekorde, red je da se malkice osvrnemo i na prošlost zagrebačke trgovine. I pritom nemojte trgovce gledati kao negativce i isključive krivce odgovorne za konzumerističko društvo u kojem živimo, zanemarite reklamnu industriju koja promovira trošenje kao najveći izvor sreće, već pogledajte cijelu tu branšu kao samo još jednu ljudsku djelatnost koja nam pomaže (ili bi bar trebala pomagati) u svakodnevnom životu.

04
Jedna od malih trgovina mješovitom robom koja nije preživjela konkurenciju velikih trgovačkih lanaca – Lošinjska ulica
Snimio: Vanja Radovanović

Što mislite, koja bi zagrebačka trgovina jednom u budućnosti mogla ponijeti spomen-ploču koja će nas podsjećati na prošlost i razvoj trgovanja u Zagrebu? Koga će buduće generacije uvažavati kao nositelje razvoja trgovine u Zagrebu?
Teško je reći kada je u Zagrebu otvorena prva prava trgovina, vjerujem da se o davnim počecima trgovanja u Zagrebu može nešto doznati tek posredno, kroz zapise u gradskom arhivu. No zato možemo pomoći pri rasvjetljavanju novijih vremena i podsjetiti vas na neka od imena koja su svojedobno bila sinonim za suvremenu trgovinu, a sad su već gotovo zaboravljena ili su zbog vrtloga događanja na putu da se zaborave.

Na primjer, je li vam poznato kada je u Zagrebu otvoreno prvo samoposluživanje? Prvo u Hrvatskoj, tadašnjoj Jugoslaviji pa čak i u ovom dijelu Evrope, bilo je ono u Ivancu, otvoreno 16. studenog 1956., a zagrebačku krunu bi mogla ponijeti neka od robnih kuća NaMe ili pak tvrtka Konzum, koja na svojim web stranicama tvrdi da su oni otvorili prvu zagrebačku samoposlugu već 1957.! Uz već spomenute, u to su doba na ulicama grada viđane i trgovine Moslavke i Črnomerca (koji su zajedno s Konzumom 1970. postali Unikonzum koji je pak 1995. vratio ime Konzum), Slavije i PPK Zagreba (koji su se poslije spojili u Dionu), Prehrane

3
Rijetka trgovina Konzuma koja nije samoposluživanje, već vas poslužuju, ugao Petrove ulice i Bukovačke ceste
Snimio: Vanja Radovanović

Zanimljivo je primjetiti kako se uz imena glavnih “igrača” na tome polju tokom vremena mijenjala i terminologija. Sjeća li se tko izraza “samoizbor”? Čak i suvremenija riječ “samoposluživanje” malo-pomalo tone u zaborav. Ne tako davno su vrlo popularni bili diskonti, no sada su oni također iznimno rijetki, a nema više puno čak ni hipermarketa. Čini se da je riječ “trgovački centar” (često u svojoj engleskoj verziji “shopping centar”) pokriva sve. Sva sreća da je izraz “špeceraj” svevremenski utisnut u zagrebačke pore pa tako barem kroz njega imamo kontakt s tradicijom.

Prošećemo li se gradskim ulicama, trenutno u Zagrebu tek na rijetkim mjestima možete naići na riječ “samoposluživanje” – na primjer na zatvorenoj trgovini na početku Ilirske ulice u Gajevom ili na nekadašnjem dućanu Dione (sada ga drži Lonia iz Kutine) u Ulici kralja Zvonimira nedaleko isto tako bivšeg kina “Mosor”. A ako vas zanimaju trgovine živežnim namirnicama (i taj se termin tako rijetko spominje!), odnosno mješovitom robom (također danas rijedak termin!) koje još uvijek posluju po starom principu posluživanja, morat ćete otići do ugla Petrove i Bukovačke ceste gdje se nalazi vjerojatno jedina prodavaonica “Konzuma” u gradu koja nije samoposluživanje, a razlog tome je minijaturna površina prodavaonice na strateškom mjestu na putu prema bolnici Rebro. Ili pak do Ljubljanice, gdje se na uglu ulice Ljubljanica i Dinarske ulice nalazi jedan od rijetkih preživjelih dućana “Dione” koji također radi na istom principu.

2
5 (2)

Trgovine “stare škole”: Diona na Ljubljanici i Diona na Trgu žrtava fašizma
Snimio: Vanja Radovanović

Zanimaju li vas dućani “stare škole”, s predvorjem koje zimi sprečava ulazak hladnog zraka, vješalicama za odlaganje u drugim dućanima kupljene robe, niskim policama i blagajničkim pultovima iz 70-ih? Tada ponovo krenite u “Dionu”, recimo, na uglu Trga žrtava fašizma ili već spomenutu Dionu/Loniu ili pogledajte ovdje .

Sjećate li se još početaka vala diskonta? “Sutla” iz Šenkovca je bila prvoborac tog vala sa svojom trgovinom u Zavrtnici: Prisjetite se njihovih reklamnih plakata ili pak nevjerojatnog TV spota:

TV spot za diskont “Sutla”

6
Plakat Sutle iz Šenkovca koji je neočekivano izvirio ljeta 2014, kod skidanja reklamnog panoa
Snimio: Mladen Sokele

To doba, kasne 80-e, rodile su još neke zvijezde tadašnje trgovine koje su naglo bljesnule na trgovačkom nebu i zatim se, isto tako, poput meteora, brzo ugasile. U to doba sam trgovine diskontnog tipa, s visokim regalima i robom u kutijama odrezanih poklopaca, poznavao samo iz inozemstva, iz Hofera i Aldija, no tada se pojavila spomenuta Sutla, koje se još poneko i sjeća, no da li vam poznato zvuči ime “Price cutters”? Njihova se trgovina nalazila u Sesvetama, južno od željezničke stanice, i nudila je egzotičnu robu, konzerve iz Češke, Kine i Tajlanda, jeftini tekstil i još koješta drugo.

Početkom 90-ih je počela gradnja trgovačkih centara. Prvi od njih nisu izgledali poput ovih današnjih: umjesto niza velikih prodavaonica međunarodnih robnih marki povezanih širokim hodnicima, to su bile kolekcije malih lokalnih dućana naguranih u manje objekte. Začudo, prvoborci na tome frontu još i danas žive – početkom 90-ih je stigao Importanne centar kod Glavnog kolovora, dok je nešto kasnije, 1995., otvoren Shopping centar Prečko.

7
Počeci “modernih” diskonta: Getro u Vrbanima
Snimio: Vanja Radovanović

S druge strane, počela je i modernizacija diskontnog tipa dućana. Prvi od njih je bio Getro koji će, čini se, vrlo brzo nestati u vrtlogu prodaja i kupovina. Nakon što ga je kupio Mercator, sada je pak postao plijen Konzuma koji ga se, radi sprečavanja monopolizacije, mora odreći. Prva ikad otvorena trgovina Getroa, ona u Sesvetama (1994.), u kojoj se nekad po pola sata čekalo u redu na blagajni, sada je prešla pod zastavu KTC-a, dok još uvijek nije poznato što će biti s ostalim filijalama – na Vrbanima, Črnomercu i pored Zapruđa. Prve laste sadašnjeg stila trgovačkih centara stigle su prvo u vidu manjih centara, Super Konzuma na uglu Ulice grada Vukovara i Donjih Svetica (otvoren 1995.) te Eurovibe u Zagrebačkoj aveniji u Španskom (koju je poslije kupio Konzum), Mercatora (sada Konzuma) na uglu Heinzelove ulice i Ulice grada Vukovara, trgovačkog centra Mercatone u Stupniku (u kojem je neko vrijeme špeceraj prodavao već nekoliko godina pokojni talijanski Coop), King Cross (2002.). Nakon toga su dolazili redom sve veći veći “dinosauri” trgovačkog svijeta: City Center West (2006.), Avenue Mall (2007.), West gate i Garden Mall (oba 2009.), Arena centar (2010.), City Center East (2012.). Jer, tko je veći i nudi više trgovina, više zabave i više načina za potrošnju, taj opstaje, gurajući konkurenciju na rub opstanka. Začudo, do sada je od većih igrača posrnuo tek trgovački centar Mandi na Žitnjaku (zatvoren 2011.), no to sigurno neće ostati jedina žrtva bespoštedne borbe na tom polju.

A što nas, građane i kupce, čeka u budućnosti zagrebačke trgovine?
Hoće li možda zavladati anonimna web trgovina ili budućnost leži u povratku korijenima, na primjer, u grupama solidarne razmjene gdje ćemo nabavljati isključivo lokalne proizvode i time podržavati lokalnu ekonomiju?

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija