Tamo gdje se spajaju
nebo i more

Francuski obalni i turistički grad Biarriz, ugostio je jedinstven muzej i izložbeni centar koji ima za cilj istražiti odnos daskanja, mora, znanosti i ekologije. Projekt Stevena Holla i njegove supruge, brazilske umjetnice i arhitektice Solange Fabiao, pobijedio je na internacionalnom natječaju iz 2005. uz prijedloge ureda Enric Miralles/Benedetta Tagliabue, Brochet Lajus Pueyo, te Bernarda Tschumija i Jean-Michela Willmotte.

Forma muzeja derivira se iz prostornog koncepta „Ispod neba- ispod mora“, a rezultira konkavno-konveksnom dispozicijom. Muzejski kompleks pod nazivom „Palača oceana“ formiran je od konkavnog ( ispod neba) oblika, kao glavnog vanjskog prostora, dok je kontrastni izložbeni prostor izveden pomoću konveksnog oblika svoda ( ispod mora).

Inspirativne prostorne karakteristike građevine prezentiraju se već na ulazu, gdje su predvorje i rampe sagledane u širem, zračnom mjerilu, ali i u ljudskom mjerilu, obraćajući pozornost na dinamičnu igru krivulja koje dodatno razigravaju pokretne slike i svjetlost.

Precizna integracija koncepta i topografije čini građevinu posebnom, tako je prema oceanu  parcela malo uzdignuta kako bi povezala forme sa okolnim krajolikom i stvorila aksonometriju prema oceanu. Takav prošireni krajolik, mješavina lokalne vegetacije i trga, namijenjen je za organiziranje festivala i dnevnih događanja vezanih uz muzejski prostor.

Glavni princip organizacije predstavljen je putem dva „staklena kubusa“ u kojima se nalaze restoran i kiosk za surfere. Međutim, stakleni kubusi su projektirani kao analogija dvama gradskim staklenim kubusima, koji čine prepoznatljivi obris grada Biarriza. Prizemlje kubusa je dostupno svima, otvarajući se na uličnu stranu, kao i na prostor trga. Na srednjem katu nalazi se muzejska trgovina, dok je na vrhu smješten izložbeni prostor te restoran i podignuta vanjska terasa, koja se intimno spaja sa morskim horizontom.

Na jugozapadnom dijelu kompleksa nalazi se prostor namijenjen za skatere i surfere, sa skate rampom i otvorenim trijemom koji je povezan sa auditorijem i izložbenim prostorima muzeja. Eksterijer građevine ostvaren je pomoću teksturiranog bijelog cementa sa juga Francuske, dok je u gradnji trga korišten portugalski kamen sa travom i prirodnom vegetacijom. Kombinacija izdvojenih staklenih jedinica sa čistom dinamikom trga naglašava svu jednostavnost promišljanja arhitekture.

Možemo reći kako je riječ o jednom pomalo neočekivanom Hollovom projektu; naime kao učenik Louisa Kahna i nastavljač modernističke meta-materijalizacije, Hollov projekt se pokazuje istodobno kao veoma modernistički, slijedeći ideju kubusa na očišćenoj površini, ali i daleko suvremen, inspirirajući se prirodom i objedinjujući programatsku raznolikost.

Fotografije: Iwan Baan

Više o uredu Stevena Holla pogledajte ovdje, a o uredu Solange Fabiao ovdje