U mršavoj godini bez iznenađenja i uzbuđenja

Pretprošlu su večer u Zagrebu dodijeljene nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata – dobitnici i fotogalerija su ovdje  – bez previše uzbuđenja i iznenađenja, za mršavu godinu s nekoliko izuzetnih ostvarenja i puno malignih zakonskih promjena.

IMG_0008

Nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo dobio je prof. dr. Marijan Hržić iza kojeg je niz uspješnih realizacija

Nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo dobio je prof. dr. Marijan Hržić iza kojeg je niz uspješnih realizacija. Stručni savjet UHA-e na čelu s Borisom Filolićem (i s još tri od šest članova savjeta iz njegovog Studija BF), bez prijepora i prigovora na nominacije od strane struke, donio je ovogodišnje odluke.
Puni popis 99 za nagrade prijavljenih realizacija po kategorijama, a onda i suženi popis 13 nominiranih radova, najčišća su dijagnostička karta stanja u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi: gotovo je nestala stambena produkcija, naročito višestambena, nešto uspješnih javnih zgrada i urbanističkih intervencija financirale su uglavnom lokalne samouprave, dok možda najzanimljivije polje predstavljaju mali zahvati, postavi izložbi, interijeri te publicistika.

Dvorana-KRK-Turato-5

Kovačićem nagrađeni Arhitektonski biro Turato za Sportsku dvoranu i trg u Krku istaknuo se u kvalitetnoj konkurenciji nominiranih

Nagrada “Viktor Kovačić” otišla je u ruke Arhitektonskog biroa Turato (Idis Turato, Ida Križaj, Marko Liović, Josip Mičetić) za Sportsku dvoranu i trg u Krku. U obrazloženju nagrade stoji da je najbolje arhitektonsko ostvarenje u 2013. godini “funkcionalno bezgrešno” rješenje kompleksnog zadatka u zahtjevnom i slojevitom ambijentu, a tema, opseg i projektantski pristup zaista su pogurali projekt nešto iznad konkurencije. Druge dvije nominirane građevine, Osnovna škola na Vrbanima Davora Matekovića i Mrtvačnica na groblju u Viru Bogdana Marova, također su izuzetni radovi s nešto jednostavnijim programom i svakako ih treba zapamtiti, a treći nominirani rad, Arhitektonsko-urbanističko rješenje Trga Petra Zoranića i Poljane Šime Budinića u Zadru, autora Aleksandre Krebel i Alana Kostrenčića, rješenje je još jednog osjetljivog zadatka koje u nizu detalja može trajno služiti kao primjer.

3LHD_089_House_V2_photo_by_Marko_Ercegovic_111

Nagrada “Drago Galić” 3LHD-u za zanatski odličnu, ali neinventivnu Kuću V2

Foto: Marko Ercegović

S druge strane, nagrada “Drago Galić”, dodijeljena ove godine 3LHD-u (projektni tim: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Romana Ilić, Marin Mikelić, Ivana Dabrović / Ecoing d.o.o., Kristina Vidić / Ecoing d.o.o.) za Kuću V2 kraj Dubrovnika, nagrada je odličnom zanatskom radu iz kojeg se čita prepoznatljiv rukopis autora, no ne i neka naročita invencija. Kuća je pametno riješena u očito povoljnim uvjetima za projektante i nagrada je svakako zaslužena, no po našem mišljenju, ova je kategorija mogla biti sjajan poligon za kritički osvrt na stanje u stambenoj produkciji, pa i na situaciju s legalizacijom objekata, ali i za otvaranje teme o (uvjetno rečeno) novim pristupima i stanovanju i temama poput održivosti i baštinjenog. Vrlo pozitivna najava u tom smjeru je ona stručnog savjeta prema kojoj će se u budućnosti nagrada “Drago Galić” dodjeljivati za višestambenu arhitekturu, dok bi za individualne objekte trebala biti ustanovljena nagrada “Stjepan Planić”.

Labin-Library-1-1024x496

Nagrada “Bernardo Bernardi” odličnom interijeru labinske Gradske knjižnice (autori Damir Gamulin, Margita Grubiša, Marin Jelčić, Igor Presečan, Zvonimir Kralj i Ivana Žalac)

Nagrada “Bernardo Bernardi” dodijeljena je duhovito revitaliziranom interijeru nekadašnjeg rudarsko-industrijskog kompleksa Pijacal u Labinu koji je pretvoren u Gradsku knjižnicu prema projektu Damira Gamulina, Margite Grubiše, Marina Jelčića, Igora Presečana, Zvonimira Kralja i Ivane Žalac. Izvorni karakter i atmosfera prostora zadržani su u, kako stoji u obrazloženju, “uspješno provedenoj ideji transformacije u nove javne sadržaje”, “stvoren je interijer koji istovremeno afirmira kolektivnu memoriju mjesta i stvara snažan impuls budućeg razvoja kroz novi gradski kulturni centar“. Sama tema i pristup postojećoj industrijskog arhitekturi, koja je izgubila prvobitnu funkciju, goruća su pitanja za mnoge lokalne samouprave pa je nagrada potencijalni poticaj za ponovno oživljavanje diskusije po tom pitanju.

_ULC5557 _ULC5571

Nagradu za publicistiku podijelile su fantastične monografije: „Lavoslav Horvat : Kontekstualni ambijentalizam i moderna“ Zrinke Paladino i “Miroslav Begović” Borke Bobovec

U kategoriji publicistike nagrada je podijeljena između dviju stvarno fantastičnih monografija – knjiga „Lavoslav Horvat : Kontekstualni ambijentalizam i moderna“ Zrinke Paladino i “Miroslav Begović” Borke Bobovec. Obje predstavljaju izvanredan doprinos razumijevanju moderne hrvatske baštine, ali sada već spadaju i u izdavački kontinuitet visokovrijednih publikacija kojima se mogu podičiti domaći autori i nakladnici u posljednjih desetak godina. Očito u krajnje neugodnim vremenima za građenje, okretanje znanosti vezanoj uz arhitektonsku i urbanističku produkciju postaje, na sreću nas koji čitamo, ventil za veliku strast i prostor u kojem se još uvijek zadržava pozitivan odnos prema struci. Ipak, prijave za ovu nagradu ukazuju i na pad one grupe radova koja bi se temeljitije bavila suvremenošću i izravno pristupala problemima koji proizlaze iz postavki hrvatskog 21. stoljeća, no možda je nužan preduvjet da se to dogodi veća i šira aktivnost upravo UHA-e. Dramatične promjene u praksi jednostavno traže kontinuiranu stručnu refleksiju – još čekamo povratak ČIP-a – te daleko aktivniju i glasniju diskusiju o problemima odnosa struke, građana, investitora i države, odnosno zakona o građenju i prostoru.
Općenito uzevši, svi su ovdje nagrađeni pristupi, kako je rekao predsjednik Stručnog savjeta UHA-e Boris Fiolić, “odjeci prijašnjih vremena”. Pozitivnim se može ocijeniti buđenje lokalnih samouprava i uvjeti u kojima se urbanistički zahvati, doduše mali, ipak prepuštaju odlukama stručnjaka, i to uz sve veće korištenje participativnih pristupa. Tu je, po našem mišljenju, velika prilika da se prikupljeno znanje opredmeti na korist šire zajednice i nešto čemu sada treba posvetiti maksimalnu pažnju. Opet bi tu UHA, kao i regionalne organizacije, morala inicirati i podržati praktični fokusirani dijalog – godine su, primjerice, prošle od projekata poput Svjetionika hrvatskog Jadrana – a činjenica da je država zanemarila stručne prigovore novim zakonima o građenju i prostornom planiranju ne smije jednostavno postati alibi za trajno povlačenje iz rasprave, niti godišnja dodjela nagrada može biti jedina izjava usmjerena najširoj publici o tome kako pristupati prostoru. Ovakve nagrade ne služe međusobnom tapšanju u internom krugu, već onome što je UHA sebi zadala statutom – afirmaciji kulture prostora. Bili bismo stoga zahvalni kada bi se i ova dodjela prelila u kontinuirano zajedničko promišljanje, jer je i među prijavljenim i među nominiranim radovima, ali i među nekim neprijavljenim realizacijama, još niz primjera vrijednih pažnje. Nađe li se volje, naći će se i format.