Umro je koautor Splita 3

0

U Ljubljani je 8. siječnja preminuo arhitekt, urbanist, sveučilišni profesor i publicist Vladimir Braco Mušič, jedan od najznačajnijih slovenskih promišljatelja prostora i utjecajan mentor nizu generacija. Njegova je knjiga “Urbanizam – bajke in resničnost” (1980.) obavezna literatura za one koji žele postati urbanisti, a projekti su mu postali dio identiteta gradova u kojima je djelovao. Mušičeva se misao i danas razvija kroz, primjerice, rad Janeza Koželja na urbanoj obnovi Ljubljane, a nezaobilazna je i u Hrvatskoj gdje je ostavio značajan pečat projektom Splita 3.

1

Kapitalnim projektom Splita 3, kojim je sa suradnicima Nives Starc i Marjanom Bežanom pobijedio na natječaju, revolucionaran je iskorak u pristupu kolektivnom stanovanju za ono vrijeme

Rođen je 1930. godine u Sevnici, arhitekturu diplomirao u Ljubljani, a urbanističko oblikovanje magistrirao na Harvardskom sveučilištu 1964. godine. Dvadeset je godina radio u Urbanističkom institutu Republike Slovenije – na čelu mu je bio od 1974. do 1980. godine – a od 1966. do 1972. bio je jedan od voditelja Američko-jugoslavenskog projekta za studije regionalnog i urbanističkog planiranja. Ondašnja istraživanja metodološku preciznost imaju zahvaliti upravo Mušiču, a ta je ostavština bitna ne samo za slovenski već i za prostor mediteranske Hrvatske. Godine 1996. objavio je knjigu “Metodološki pristupi razvoja turizma v mestih” i bilo bi sjajno da je se uhvati netko tko sastavlja jadranske regionalne planove.
Izgradnja suvremenog društva nakon Drugog svjetskog rata stvorila je uvjete u kojima su hrabri arhitekti i urbanisti mogli propitivati tradicionalne postulate oblikovanja prostora, ali Vladimir Braco Mušić je sa suradnicima u šezdesetima već načeo i postulate modernističkog urbanističkog planiranja, prvo u naselju Ruski car u Ljubljani, a potom u kapitalnom projektu Splita 3 s kojim je sa suradnicima Nives Starc i Marjanom Bežanom pobijedio na natječaju 1969. godine. Prepoznavanjem i afirmiranjem teme ulice kao onog nedostajućeg elementa u funkcionalističkom pristupu kolektivnom stanovanju, ovaj je tim učinio za ono vrijeme revolucionaran iskorak koji je naišao na internacionalno priznanje, materijalizirajući koncepte koji su do tada postojali samo na papiru (najčešće u formi teksta) i inspirirajući snažne arhitektonske ličnosti da tamo projektiraju neke od svojih najboljih zgrada. To nasljeđe do danas se prenosi u svim školama arhitekture i urbanizma, iako u procijepu vrijednosnih sustava nakon devedesetih kada se, prema Mušičevim riječima, “dogodio politički prevrat s restitucijom kapitalizma i – primitivizma”, često više ne postoje načini da se realiziraju ideje takvog opsega.
No, pitanja mjesta, susjedstva, održivosti uvijek će tražiti odgovore, ali proučavanjem (i kritikom) radova poput onih Vladimira Brace Mušiča znatno ćemo lakše doći do onog pravog.