Vitićev motel “Sljeme” propada
Motel “Sljeme” na Pavlovcu iznad Preluka izgrađen je 1965. godine, a projektirao ga je arhitekt Ivan Vitić koji je za arhitektonsko rješenje ovog zdanja nagrađen »Borbinom« nagradom za najbolje djelo arhitekata Hrvatske iz područja arhitekture i urbanizma 1965. godine, a iste je godine ovaj projekt dobio i nagradu kao najbolje arhitektonsko rješenje u čitavoj Jugoslaviji.
Godine 1965. poljoprivredni industrijski kombinat „Sljeme“ otvorio je istovremeno motele u Trogiru, Biogradu i Rijeci. Od cjelokupnog sljemenskog programa izgradnje motela povjerenih Vitiću (njih pet: u Umagu, Primoštenu, Biogradu, Rijeci i Trogiru) izvedeno je navedenih tri. Uzor pojavi investicije „Sljemena“ u lanac motela je Italija, gdje su uz Autostrade, prehrambeno industrijske kompanije, uobičajeno podizale motele kako bi osigurale prodaju svojih proizvoda (o čemu smo pisali ovdje).
Slijedeći ovaj potrošački i turistički koncept, motel „Sljeme“ lociran je uz jadransku magistralu sa sjeverne strane, dok se svojom južnom stranom otvara prema Kvarnerskom zaljevu. Uz glavni hotelski objekt, u čijem je prizemlju bila smještena recepcija, restoran te 15 soba na katu, nalazi se i manja zgrada u kojoj je nekada bila trgovina. Dodatni paviljon s nizom soba koje gledaju na Opatiju i Kvarner, bio je povezan trijemom s glavnim objektom.
Ovaj je objekt u svojoj povijesti bio i Savezni centar za unapređenje ugostiteljstva te služio za obrazovanje kuhara i konobara. Hrvatska gospodarska komora ga je u svoje vlasništvo dobila 1996. godine i to od tadašnjeg vlasnika Hrvatskog fonda za privatizaciju kao kompenzaciju za dugovanja brodograđevnih tvrtki. Kada je Komora preuzela objekt i tvrtku Meranija, u hotelu je radilo sedam osoba kojima su i tada isplaćivali plaće. Najveći dio osoblja prirodnim odljevom je otišao u mirovinu, dok je manji dio posao našao u kantini Županijske komore. Kako bi objekt ipak zaštitili, još 2006.g. redovito je bio pod nadzorom zaštitara. Danas to nije slučaj. Zgrade su izložene klimatskim prilikama, zubu vremena, potpuno su nezaštićene i dostupne svakome tko poželi zaviriti, boraviti u njima ili ostaviti bilo kakav trag o svom prisustvu.
Jedino kroz nastojanja inicijative „Motel Trogir“ koju je pokrenula skupina građana u sklopu programa udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze, predvođena Natašom Bodrožić, Lidijom Butković Mićin, Sašom Šimpragom, Dianom Magdić, pokušava se informirati i upozoriti javnost o neupitnoj arhitektonskoj i kulturnoj vrijednosti Vitićevih motela kako u Trogiru, tako i u Rijeci.
Neupitno je da je arhitekt Vitić jedan od stvaratelja hrvatske poslijeratne moderne i, dok se stručnjaci slažu da se radi o vrhunskim primjerima visokomodernističke arhitekture u Hrvatskoj koji zaslužuju prikladnu obnovu te trajni status spomenika kulture, moteli u Rijeci i Trogiru već godinama stoje devastirani.
