Zdeslav Surina, inovativni arhitekt s Kvarnera

Večeras, 26. studenog, u 18 i 30 u Društvu arhitekata Rijeke, Ivana Dežmana 2, otvara se izložba naziva “Zdeslav Surina: Prvih 50 godina arhitekture”.

Zdeslav Surina

Na izložbi će biti predstavljeni najznačajniji projekti u pedesetogodišnjoj karijeri Zdeslava Surine, upotpunjeni s njegovim prisjećanjima i anegdotama, iskrenim i provokativnim razmišljanjima o arhitekturi, društvu i životu.

Hotel za radnike “3. maj”, s Draganom Zecom, fotomontaža

Surina je Riječanima najpoznatiji kao autor trećemajskog hotela za radnike iz 1988., od milja znanog kao “toblerone”. Njega je dizajnirao s Draganom Zecom, dugogodišnjim partnerom s kojim je realizirao još niz značajnih zgrada u Rijeci i Opatiji.

Hotel za radnike “3. maj”, s Draganom Zecom, skica

 

Iako je “toblerone” u vrijeme nastanka podjednako izazivao i kontroverze i hvalospjeve zbog inovativne tehnologije i brzine građenja, rijetki znaju da su bila planirana dva tornja, sa zajedničkim postoljem. Za drugu zgradu su čak izliveni i temelji, ali zbog nedostatka novca nikad nije ugledala svjetlo dana.

Hotel za radnike “3. maj”, detalj s gradilišta

Hotel za radnike “3. maj”, interijer

Upravo su ti, nerealizirani projekti, najzanimljiviji u opusu Surine, jer u njima pokazuje fantastičnu poetičnost u čeliku i betonu te inovativnost u prefabriciranom građenju.

Tako je njemu najdraži projekt, Elektronički računski centar “3. maja”, publiciran u važnim arhitektonskim časopisima diljem svijeta i nazivan njegovim kapitalnim djelom, unatoč tome što nije dogurao dalje od skica i nacrta na papiru. U tom projektu uhvatio se u koštac s rigoroznim ograničenjima u projektiranju: radilo se o nadogradnji postojećeg računskog centra koji je morao biti operativan cijelo vrijeme tijekom izvođenja novog kata, a njegova konstrukcija nije mogla niti podnijeti novo opterećenje. Tako se Surina, u rodžerovskoj maniri, odlučio za vanjsku čeličnu nosivu konstrukciju o koju je bio ovješen novi kat.

Projekt za nikad realizirani Elektronički računski centar “3. maj”, s Draganom Zecom

 

Još jedan od važnijih neizvedenih mega-projekata je i upravna zgrada “3. maja”, koja je trebala ujediniti sve raštrkane administrativne funkcije i pretvoriti 3. maj u ozbiljno, svjetski relevantno brodogradilište. Nakon niza srazova s gradskim urbanistima te bezbroj preinaka, novac koji je bio rezerviran za izgradnju (a koji je u Jugoslaviji bio “društveni”) je prenamijenjen za druge projekte. U tom projektu možda je najbolje vidljiva jedna od najvećih kvaliteta ovog arhitekta. To je nepokolebljivost i nespremnost na kompromise koji bi ugrozili arhitektonsku kvalitetu projekata, koja ga je često koštala izvedbe, ali prema njegovom priznanju, i puno prijatelja.

Upravna zgada “3. maja”

S druge pak strane, upravo kroz arhitektonsko i političko djelovanje zaslužan je što neki tuđi, u najmanje ruku sumnjivi projekti nikad nisu ostvareni. Poznat je tako vrlo rijedak slučaj djelovanja arhitektonskog Suda časti u Rijeci, gdje je Surina tužio kolegu koji je pri renovaciji narušio originalni izgled njegovog Centra za socijalnu skrb, a tu tužbu je i dobio.

Zapisnik Suda časti

Iako je većinu života proveo u Rijeci i Opatiji, desetljeće koje je obilježilo njegovu karijeru je period kada se, nakon diplome u Ljubljani 1965., zaposlio u inozemstvu. Ukupno je proveo 12 godina radeći u Kanadi, Švedskoj, Njemačkoj te Trinidadu i Tobagu, kao UNDP-ov arhitekt.

Shore and Moffat Architects: Scott Library u Torontu, glavni projektant: Stephen Irwin

Zbog iznimnih crtačkih sposobnosti vrlo lako je pronalazio poslove u renomiranim uredima. Surađivao je s nekima od najznačajnijih arhitekata šezdesetih i sedamdesetih (Stephenom Irwinom, Johnom Andrewsom, Heinleom, uredom Wischer und Partner…), na vrlo raznolikim projektima, od bolnica, preko tvornica, hotela, stambenih zgrada pa do urbanističkih dizajna. Krajem sedamdesetih vratio se na Kvarner gdje je, unatoč poznoj dobi, aktivan do danas.

UNDP: Studija za razvoj centra grada Port of Spain, Trinidad i Tobago

 

Unatoč tome što bi njegov trud možda bio puno više priznat da je karijeru nastavio u inozemstvu, Zdeslav Surina je do danas ostao dosljedan traganju za unapređenjem domaće arhitekture, s entuzijazmom koji može služiti kao inspiracija mlađim naraštajima hrvatskih arhitekata.

Autori izložbe su Andrej Došen, Martina Babić i Petra Karuza.

Izložba se može posjetiti do 15. prosinca.

 

 

Fotografije: Zdeslav Surina