CLUELESS. geometrija nesporazuma

Pozivamo vas na otvorenje izložbe CLUELESS. geometrija nesporazuma u petak 11.siječnja u 20 sati, Galerija Prsten Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma bb, Zagreb.

Izložba Clueless okuplja petnaest internacionalnih umjetnika predstavljajući raspon umjetničkih pozicija i praksi koje nastaju u različitim društvenim, kulturnim, ideološkim i ekonomskim okruženjima, okupljajući umjetnike koji na razumljiv i prepoznatljiv način reagiraju na nizove uobičajenih ili svakodnevnih situacija. Mikropolitikama svakodnevnog života izložba pokušava naznačiti otpor prema svakodnevnim rutinama i pozicionira filozofiju svakodnevnice, životnih stilova i stavova kao referentno polje umjetničkog djelovanja, a umjetnička praksa mapira područje kritičkog i transformacijskog potencijala svakodnevice koju preobražava u vizualni jezik. Umjetnici kritički istražuju probleme vezane uz individualnu i kolektivnu egzistenciju, ukazuju na osobne i društvene komentare u pozadini naših svakodnevnih života baveći se pitanjima o mogućnosti i nemogućnosti artikulacije. Putem različitih strategija stvaraju individualan jezik i kontekst za umjetničko djelo, ukazujući na individualna i kolektivna djelovanja i napore. Maurice Blanchot sugerira kako svakodnevnica otvara mogućnosti subverzije intelektualnih i institucionalnih autoriteta.

CLUELESS POZIVNICA2

Clueless postavlja niz individualnih mikro strategija suptilnog otpora i istražuje načine kojima suvremeni umjetnici predstavljaju subjektivne, fragmentirane, mozaičke strukture svijeta kroz postupke fragmentarnosti i ponavljanja. Kroz montažu i rezove ukazuju na banalnost nekih uobičajenih aktivnosti koje putem ‘klizećih’ značenja prisvajaju kritičku poziciju ne zaobilazeći strategije ironije i humora kao oblike otpora kojima pokušavaju uspostaviti odnose između propalih očekivanja, praznih gesti ili oblika pregovaranja. Prema Alainu Badiou, na djelu je «tehnika demontaže intimnih i običnih odnosa koji povezuju stvarno i imaginarno, vidljivo i nevidljivo”. Izložba istražuje individualne perspektive u odnosu na napetosti, prekide, rezove, pukotine i preobrazbe društvene svakodnevnice. Clueless uključuje različite umjetničke pozicije samoprikazivanja, ističući kritički potencijal samoreprezentacije, apsorbirajući strategije, prakse i nasljeđe konceptualne umjetnosti i feminističke kritike. Kroz samoprikazivanje progovara se o pozadini društvenih zbivanja, označava niz individualnih napora, rutina, pokušaja i pogreška, istražuju se emocionalni, društveni i kulturni konteksti, nadovezujući se na prakse videa, fotografije i performancea. Konstruirani putem jezika i reprezentacije, identiteti nisu stabilno jedinstvo već promjenjiv niz ideoloških pozicija konstruiranih kao privremeno sjecište subjekta i kodova na raskršću različitih društvenih tvorevina i osobnih iskustava.

U seriji fotografskih autoportreta Side Shows, Bettina Cohnen predstavlja postupke konstrukcije mogućih identiteta. U okviru svakodnevnih situacija, običnih i uobičajenih mjesta te strategijom aproprijacije, Cohnen dekonstruira moguće identitete. Takvim predstavljanjem sebe, ona se kreće kroz spektar ženskih stereotipa, od dive do odsutne prolaznice, koji podsjeća na radove Nan Goldin i Cindy Sherman. U videu i fotografijama koji se temelje na performansu Vlatka Horvat istražuje tjelesne korelacije u različitim situacijama, kao susret između osobe i određenog sustava, a njezin je interes usmjeren na nelagodne i neizvjesne aspekte običnog proživljenog iskustva, emocije i situacije poput sumnje, straha, oklijevanja; različite proturječne impulse i opsesivne pokušaje. Njezini radovi zaigrano pristupaju egzistencijalnim uvjetima kao što su frustracije, nijekanja i proturječnosti.

restless21

Video radovi Felipea Aguile istražuju društvene paradigme vezane uz kolektivna i osobna pitanja. Preuzimajući naslov Françoisea Truffauta Četristo udaraca (Les quatre cents coups) umjetnik ironično promišlja uvjete umjetničke kreacije. Frustracije, jezična i vizualna ograničenja poprimaju oblik 400 udaraca o stol, kao znak bijesa i neadekvatnosti koji završava konačnim padom u nesvijest. Video radovi Alena Floričića preispituju strategije performansa i autoreferencijalnosti, fokusirajući se na pokušaje koje tijelo radi u opetovanim, beskonačnim radnjama i u uznemirujućem apstraktnom prostoru. Takva manipulacija i multiplikacija prikaza pokazuje nestabilan karakter naših shizofrenih identiteta, dok se opaža konstruirana priroda pokreta i lomova koji ukazuju na frakture društvenog tijela.

Na sličan način nova serija fotografija Gorana Škofića nastavlja interes umjetnika za samoreprezentaciju, manipulaciju, hibridno tijelo, i približava se praksama performansa. Ovdje Goran pozicionira vlastito tijelo ili njegove dijelove u bizarne suodnose sa geometrijom okoline i prostora kao uvjeta i okvira zadanog sistema. Kolovoz 2008 Ra di Martino očuđuje uobičajenu dijalošku scenu pjevanim replikama protagonista, dok su njihove rečenice preuzete iz novinskih naslova. Naracija je izmještena van konteksta, u polje bizarnoga ili apsurda i u funkciji je dekonstrukcije značenja, i proizvodnje neobičnih odnosa. Ana Prvacki izvodi Wild Goose Chase, igrajući se doslovnim značenjem besmislene potjere, Renata Poljak igru “volim-ne volim”, Magda Tothova jednoličnim ritmom i ponavljanjem pokreta prstiju ruke noktima proizvodi prepoznatljiv zvuk. Učinak ovih malih akcija razumijevamo kao problematiku osobne prirode ali i kao identifikacijske modele iskustva svijeta u kojeg smo uronjeni. Geste umjetnica istovremeno predstavljaju subjektivnost i refleksiju društvenog trenutka, besmisao, nesigurnost ili isčekivanje i čekanje.

corner_10x7cm_300dpi

Ženski svijet i odnosi među spolovima često su problemi koje u video radovima savladavaju Cecilia Lundqvist i Giulia Caira. Animacije Cecilie Lundqvist jednostavnom dramaturgijom i jasnim crtežom, prikazuju rutinske aktivnosti koristeći elemente iz svakodnevnog života kako bi se istaknuli nekih od glavnih problema u ljudskim odnosima.

MakingPancakes1

Bilježnice Marka Tadića mali su privatni predmeti različitog formata i porijekla koje Marko prikuplja godinama. To su hibridne forme koje propituju status umjetničkih i svakodnevnih objekata, njihovu upotrebnu, dekorativnu i simboličku funkciju. U njima Marko spaja fragmente riječi i rečenica, brojeva, sa crtežom, kolažom oblikujući tako apsurdne začudne kombinacije grafičkih elemenata. Radovi Marka Lulića razvijaju odnos prema problemima moderne arhitekture i njenog suodnosa naspram ideologije i popularne kulture. Većina njegovih radova preispituje socijalistički modernizam bivše Jugoslavije u ironičnom kontekstu, kao što se vidi u nizu fotografija naslovljenom Reaktivacija/Cirkulacija gdje umjetnik istražuje prostornost i ozbiljnost geometrijske strukture moderne skulpture Vojina Bakića u javnom prostoru kao da se radi o predmetu u zabavnom parku. Njegove radnje odražavaju otuđene svakodnevne aktivnosti tako što stavljaju predmet interesa izvan konteksta. Penjući se kroz kružne oblike naopačke, Marko Lulić koristi javnu skulpturu kao pozornicu za svoj teatar besmislice – kontinuitet bez zaključaka i cirkularnost značenja.

Likovi u Provmyzinim radovima pasivni su, usporeni, odgođeni, kao da o vremenu i mjestu njihove egzistencije odlučuje trenutak u kojem se akcija usmjerava na njih. U dvokanalnoj video instalaciji Tri sestre, koja se temelji na motivu protagonistica Čehovljeve drame, prikazana se djeca, 3 sestre, suočavaju s izborom. Tri sestre je zavodljiv i intrigantan video rad koji se temelji na literarnom predlošku i kombinira dvije ruske tradicije – onu koja se izvodi iz fantastičnih narodnih bajki i onu avangardnu koju označava efekt apsurda i bizarnog Danila Harmsa. Rani filmovi i fotografije Babette Mangolte iz 1970ih koriste elemente minimalizma i performansa, te apstraktnu naraciju. U Sada (Now) svjedoci smo njezine preokupacije umjetničkim interesima koje dominiraju u kasnim sedamdesetima: serijalnost, logička permutacija, dokumentaristička otvorenost i metatekstualni komentar. Sama autorica objašnjava film kao ‘linearnu sukcesiju radnji i manipulaciju predmetima’. Manipulacija predmetima i odnos između žena i muškaraca zrcale se u tautološkoj putanji i mozaičkoj strukturi predmeta na platnu. Babette Mangolte pretvara umjetnička pomagala, strategije i postupke u pravu temu svojih filmova.

Svakodnevni život pun je konflikata, nesporazuma, neodlučnosti, nerazumijevanja, frustracija, situacija u kojima nismo sigurni što nam je činiti – pružiti otpor, ili podvrgnuti se okolnostima, a riješenje se možda nalazi negdje između tih mogućnosti. Kružni prostor galerije Prsten HDLUa pružio je okvir koji potcrtava cirkularnost radova, gdje fizički prostor i sam stvara formu loopa, petlje, destabilizira fiksne pozicije početka i kraja.

Izložba se realizira na temelju izložbe Clueless inconcludenze quotidiane, koja je u ljeto 2010 bila realizirana u napuštenom pogonu tvronice duhana, Manifattura Tabacchi u Torinu, a ostaje otvorena do 27.siječnja. Više pogledajte na webu HDLU-a.

tekst Lorena Tadorni i Branka Benčić