Ako ti ispričam priču, hoćeš li zaboraviti?

Otvorenje izložbe naziva “ Ako ti ispričam priču, hoćeš li zaboraviti?“ triju autorica Jelene Blagović, Adele Jušić i Riikke Kuoppale, održat će se danas 16. listopada u 20:00 u Galeriji SC.

Više o izložbi triju autorica riječima Irene Borić:” Ispričati priču, bila ona fiktivna ili stvarna, isto je što i izgraditi narativ jedne moguće povijesti koja je uvijek samo mogućnost, a nikad siguran slučaj… Jedan od pristupa razgradnje službenog narativa prošlosti, bliskog feminističkim povjesničarkama, istraživanje je zasnovano na osobnom pristupu u kojemu je najveća pozornost posvećena subjektivnoj priči sudionice događaja, a ne arhivskoj dokumentaciji. Prekretnicu u izučavanju povijesti označila je tzv. njezina priča (herstory umjesto history) koja se javlja šezdesetih godina kao feministička kritika konvencionalne historiografije. Osim što je započeto skupljanje brojnih podataka o ženama u prošlosti, iz temelja su promijenjeni standardi pisanja povijesti isticanjem jednake važnosti „osobnog, subjektivnog iskustva“ i “javnih političkih aktivnosti“ te njihove međusobne uvjetovanosti. Jer iako brojne žene nisu vidljive sudionice tijeka povijesti, njihovo pamćenje može djelovati kao protupamćenje oživljavanjem potisnutih i subverzivnih sadržaja.

Sjećanje se upisuje u mjesta, u vrijeme, u predmete i prenosi se drugim generacijama. Ono s vremenom blijedi, postaje isprekidano, kolažirano, mutno. Iako katkad posve u opreci s narativom poznate povijesti, postoje dodirne točke koje ih isprepliću i uvjetuju. Ispričane priče u radovima Jelene Blagović, Adele Jušić i Riikke Kuoppale oblikovane su na specifičan način, šaptom ili tišinom, a sve ne bi li se sačuvale od zaborava.

U radu “Under the burning city” Riikka Kuoppala tematizira sjećanja žena na iskustvo Drugog svjetskog rata i prenošenje tih sjećanja idućim generacijama. Istraživanjem obimne dokumentacije ženskih svjedočanstava o iskustvu rata umjetnica je režirala suvremeni razgovor starije žene i djevojčice koje istražuju znakove Drugog svjetskog rata u Helsinkiju, ali pritom ne nalaze zajednički jezik. Uspomene starije žene u suprotnosti su s narativom službene povijesti kakvu njezina unuka uči u školi. Baka u ulozi subjekta ima moć ponovnog ispisivanja povijesti iako je njezino iskustvo dugo bilo odsutno iz službenog diskursa. No, kada se ta sjećanja prenose drugoj generaciji, nastaje šum u komunikaciji i nemogućnost pronalaženja zajedničkog uporišta.

Prenošenje bakina sjećanja unuci u fokusu je i rada “Kad ja umrem, radite što hoćete” Adele Jušić. U videu umjetnica boji kosu svojoj baki. Pričanjem prema sjećanju u prvom licu umjetnica se poistovjećuje s proživljenim iskustvima svoje bake, čime zapravo preispituje vlastiti identitet.

Za razliku od pokretne slike i utišanog glasa Adele Jušić koja ponavlja bakine priče, Jelena Blagović priču o majci bilježi šutnjom fotografske kamere mapirajući pritom motive njezina intimnog prostora. Fotografska serija “O Njoj” govori mnogo, ali riječi ostaju neizgovorene, a fotografije zagonetno bilježe neuhvatljivost majke. Naime, umjetnica majku ne snima izravno, a njezina slika uvijek je odraz, obris, kontura. Upravo ta vidljiva odsutnost temeljni je fokus rada u kojemu svaki pojedini motiv nosi neispričanu priču, možda djelić obiteljske povijesti, ali promatraču/ici upisano značenje ostaje neodređeno, neuhvatljivo, tek naznačeno. Režirana zagonetka ne traži odgovor jer riječ je o osobnoj povijesti koja propušta samo dio značenja nepoznatom promatraču/ici, a njezino odgonetanje ionako ne bi moglo biti jednoznačno. “

Izložbu posjetite do 30. listopada u radno vrijeme galerije, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.