Čovjek je hrana sistemu u kojemu vlada novac
Igor Taritaš mladi je zagrebački umjetnik, nedavno izašao sa Nastavničkog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nakon nekoliko samostalnih i grupnih izložbi stekao je titulu perspektivnog mladog umjetnika. Zaslužio ju je radovima u kojima kroz napuštene prostore zajedničke nam svakodnevice progovara o socijalnim pitanjima. Koji su to prostori, koja im je simbolike te koja je uloga umjetnosti u društvu danas otkrivamo u razgovoru s Taritašom.
Napušteni prostori koje slikaš prostori su naše realnosti. Oslanjaš li se pri tome na konkretne prostore grada, koji su to prostori i zašto si baš njih odabrao?
Kada govorimo o prostorima koje slikam, možemo govoriti o dvije vrste prostora. Postojeći prostori koje gradim dekonstrukcijom te nanovo konstrukcijom , te konkretnim primjerima derutnih prostora koji zadržavaju svoj izvorni oblik sa minimalnim intervencijama i izmjenama.
Od konkretnih primjera to su slike napuštenih prostora u Zagrebu gdje sam kao student provodio najviše vremena, te prostori u kojima sam izlagao sa Platformom P_3 iz Zagreba. To su prostori : AKC“ Medike“, zagrebačkog SC-a,“ Bagdada“, napušteni prostori u Bauerovoj i Hebrangovoj ulici, te nekolicina meni inspirativnih zabačenih uglova. Napušteni prostori, prazne industrijske hale ogledalo su našeg društva. Poput Kieferovih dehumaniziranih prostora u radovima propitujem pitanja ljudske sudbine i čovjekovog duhovnog prostora. Javnosti treba osvijestiti njihov široki potencijal te mogućnost revitalizacije. Nakon uređenja prostora Medike, danas tamo možemo vidjeti gomilu ateljea u kojima stvaraju mladi umjetnici te galerijske prostore gdje su se održale i zanimljive izložbe mladih autora. Napušteni prostori u Bauerovoj i Hebrangovoj zaživjeli su na tri tjedna u kojima sam izlagao sa Platformom P_3. Sliku Bagdada odlučio sam naslikati jer su mladi ljudi okupljeni oko ovog projekta sanjali Centar mladih „Bagdad“ kao mjesto na kojem će mladi imati mogućnost doći na razna savjetovanja, razne radionice, te biti u mogućnosti izlagati u galerijskom prostoru.
“Medika”
“Bagdad”
“Hebrangova 5, napušteni prostor”
Premda polaziš od stvarnih prostora, tvoji radovi nisu realistični dokument pojedinog prostora. Elementi prostora i sami znaju biti izmješteni, njihove površine gotovo da nose slikarske vrijednosti te se u njima pojedini predmeti i likovi pojavljuju kao u snu. Izmještanje i sažimanje jesu pojmovi iz psihologije, a uvelike su utjecali na metafizičko slikarstvo. Odakle dolaze elementi koje nalazimo u tvojim slikama i koja im je simbolika?
Dekonstrukcijom prostora došao sam do željenog izričaja i stvaranja metafizičkih prostora koje prožima duboka samoća, melankolija, neizvjesnost i prolaznost. Prostore gradim plohama, a pri stvaranju teksturalnih površina više se koristim zidarskim nego slikarskim pristupom. Naslikani prostori su metafora za vlastite zidove, ograničenja i granice. Postavljanjem znakova zabrana i usmjerenja želim naglasiti da svjetonazor pod kojim živimo ograničava našu slobodu kretanja prostorom. Motivi vrata i stepenica simboliziraju otvorenost kojima se probijaju ograničenja, ma kamo nas ona odvela. Sa slikom postupam kao što postupam u stvarnom životu. Kada slikam vrata, slikam ih kao da gledam u njih. Ako zatvorena vrata na slici ne izgledaju dobro, ja ih otvorim kao što bih napravio i u nekom prostoru ako me interesira što se krije iza njih. U slikarstvu, kao i u životu, ako niste zadovoljni, morate odmah reagirati. Što se tiče motiva crne mačke, puno puta sam se pitao bi li trebala postojati u mojim radovima. Puno puta sam se plašio svojih slika i htio ih preslikati. Mislim da se istinski stvara ako se stvara protiv nečega, pa možda i protiv samog sebe.
“Crna vrata”
“sc 22”
U svom radu si odabrao figuraciju. Često posežeš i u bogati arhiv povijesti slikarstva. Kako si došao do takvog izričaja i kako on korespondira s današnjim vremenom?
Digitalnim kolažiranjem te kombiniranjem fotografija svojih starih radova koji prikazuju uglavnom propadljive teksture prostora konstruirao sam prostore u koje postavljam figure iz poznatih djela Picassa, Rodina, Milleta, Courbeta. Figure u novim prostorima dobivaju novi suvremeni kontekst. Digitalne skice kojima sam zadovoljio svoje kriterije pretvaram u slike većih formata. Npr. na ironičan način u prostor postavljam figure iz poznatog nam umjetničkih djela J.F Milleta,“ Prebiračice“.Ovaj posao je bio prepuštan samo najsiromašnijima jer je zahtjevao sate mukotrpnog saginjanja kako bi se skupilo dovoljno zrnja za tek jedan kruh. Milletove ˝ Prebiračice˝ koje su prebirale klasje sada kupe novac sa poda. Vrijednosti se mijenjaju, novac postaje naša hrana, a čovjek hrana sistemu u kojemu vlada novac. Nijemi svjedok, crna mačka koja se nalazi u lijevom donjem uglu slike, simbolizira destruktora sudbine Milletovih ˝Prebiračica˝ i današnjeg suvremenog društva. Također, Courbetovi „Kamenolomci“ svojim radom otkrivaju nam prizor s crnom mačkom koja gleda u pritvorena vrata. Značenja koja nam donose ovi prostori nalaze se u procjepu između prošlosti i sadašnjosti, života i umjetnosti te klasičnog prikaza umjetničkih remek djela interpretiranih u prostore današnjice. Ova serija radova zamišljena je kao svojevrsni hommage umjetnicima i današnjem društvu.
“Omaž J.F. Miletu i današnjem društvu”
“Homage to G.Courbet”
Socijalna tematika tako se provlači kroz prostore današnjice koje odabireš, ali i u izboru tema iz povijesti slikarstva. Koja je, prema tvom mišljenju, društvena uloga slikarstva ili umjetnosti općenito danas?
Živimo u doba gdje je svijet zasnovan na novcu, gospodarstvo i ekonomska kriza prijete ljudskim životima, mladi ljudi su bez posla i nisu u mogućnosti osnivati svoje obitelji. Zatvoreni smo u prostore iz kojih je teško izaći. Ako država nema novca kultura će među prvima biti zakinuta za svoj dio. Bez ulaganja u kulturu i umjetnost gubimo i kulturno nasljeđe. Po mom mišljenju, uloga slikarstva i umjetnosti općenito je propitivanje vremena u kojemu živimo, zabilježiti ga te ostaviti generacijama koje dolaze. Umjetnost ne može mijenjati svijet, ali može promijeniti pogled na svijet.
Još jedan problem koji moram naglasiti je mala zainteresiranost i nerazumjevanje za suvremeni vizualni jezik .U današnje vrijeme umjetnici su uglavnom svojim djelovanjem u dijalogu sa drugim umjetnicima i užim krugom ljudi bliske struke.
“Zid”
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
