Cvijet iznad kukavičjeg gnijezda
Bolesnici i osobe s posebnim potrebama od mentalno poremećenih do invalidnih, skupine su zatvorene u hermetičan krug medicinskih praksi koje se odvijaju unutar instrumentaliziranih institucija – bolnica, umobolnica ili rehabilitacijskih centara. Budući da se ustanove smatraju humanim, rijetko su podvrgnute kritičkoj analizi, a tome pridonosi i još uvijek velika tabuiziranost bolesti.
U javnoj percepciji, mjesto koje zauzima mentalna institucija- bolnica za duševne bolesti gotovo je uvijek promatrana kroz prizmu nehumanog, otuđenog, stranog prostora- poistovjećujući „tamne uglove mozga“ s mjestima u kojima se nalaze bolesnici. Koncept metalnih bolnica, azila, javlja se u 18.stoljeću, a o političkoj dimenziji institucionalizacije pisao je Foucault. Promatranjem i konstantnim nadzorom pacijenata nastojalo se u „vremenu razuma“ proniknuti u motive „društvenog otklona“.
Medicinsko 21.stoljeće često se naziva dobom novog humanizma, iako je u praksi situacija mnogo manje humana. Kada bi humanost postala strategija i u ophođenju s bolesnicima, onda bi se vjerojatno i redefinirao čitav koncept projektiranja bolnica (koje često nalikuju zatvorima).
Pretražujući internetske portale, naišli smo na jednu instalaciju koja problematizira upravo taj segment- vraćanja humanizma, obilježavanja ljudskosti u jednoj mentalnoj bolnici.
Godine 2003. zgrada psihijatrijske bolnice u Massachusettsu (MMHC) bila je predviđena za rušenje, kako bi se na njenim temeljima izgradila nova bolnica. Dani pred zatvaranje bolnice poslužili su upravi, bolesnicima, ali i pozvanim umjetnicima da promišljaju njen značaj, prisjećaju se vremena kojega su u njoj proveli. Sam čin demoliranja postavio je pred glavne aktere pitanja poput: može li se samo tako izbrisati i sjećanje na zgradu punu povijesti i značenja, mora li se u procesu opraštanja s prostorom adekvatno komemorirati njegov značaj? I naravno, na koji način komemorirati prostor, ljude, emocije- trajno ili temporalno; treba li komemoracija biti otvorena za javnost ili zatvorena, baš poput same bolnice?
Kako bi se pozabavila navedenim pitanjima, uprava je pozvala umjetnicu i umjetničku terapeutkinju Annu Schuleit, koja je ideji komemoracije pristupila krajnje neočekivano. Prolazeći svim kutovima istrošene, derutne zgrade u kojoj su se mnogi liječili, Anna je svoj rad fokusirala na ono što u zgradi u niti jednom trenutku nije primijetila: boju i život.
Upravo su te dvije komponente bile ključne za njezinu instalaciju koja je volumenom i značajem dirnula mnoge: u sve prostorije zgrade postavila je ukupno 28,000 biljaka lončanica. S limitiranim budžetom i velikim brojem volontera, umjetnica je životom i bojom napunila svaki kutak bolnice: hodnike, stepeništa, urede, bazen… Zatvorena institucija koja nikada nije imala slobodan protok posjetitelja, u četiri je dana postala jedno od najposjećenijih mjesta, postajući mjesto katarze i štovanja, kontemplacije i žalovanja.
Instalacija nazvana Bloom, projekt je na kojem je umjetnica radila tri mjeseca, s cjelodnevnim boravkom unutar bolnice, pristupom svim prostorijama i pratiteljem koji je znao sve priče vezane uz prostor. Činjenica da u psihijatrijskim bolnicama pacijenti gotovo nikada nisu dobivali cvijeće, ponukala ju je da promišljanju instalacije pristupi zaista radikalno. „Htjela sam povezati aspekte zaigranosti i sreće u ovaj donekle hladan i ozbiljan prostor, napraviti ga apsurdnim. Da je instalacija bila predviđena samo za slikanje, mogla sam upotrijebiti i manje lončanica, no baš zbog utiska koji je trebala ostaviti na posjetitelje, pribjegla sam sustavnom smještaju cvijeća u cijeli prostor. U predvorje sam stavila i knjigu utisaka, a neki od komentara bili su izuzetno dirljivi. Slavlje života“, opisuje umjetnica svoj rad od prije deset godina.
Nakon četiri dana razgledavanja, sve cvijeće je prevezeno u razne udruge, druge psihijatrijske bolnice, skloništa. „To je razlog zašto nisam koristila rezano cvijeće. Željela sam da prilikom završetka instalacije, cvijeće svoj život i energiju širi dalje.“
Galeriju fotografija pogledajte u nastavku, a o umjetnici više pogledajte ovdje.
