EPK – dobra prilika za generalno pospremanje u kulturi

Pula, Rijeka, Zadar, Split, Dubrovnik, Osijek, Đakovo, Varaždin, Zagrebjedan od ovih hrvatskih gradova ponijet će titulu Europske prijestolnice kulture 2020. i tijekom cijele te godine u njemu će se održavati različite kulturne manifestacije i umjetničke priredbe, a sve u cilju da se pomoću kulture pokrene i druge resurse, a ne samo da se pokazuje postojeće stanje. Natječaj Ministarstva kulture, otvoren pošle godine u lipnju, traje do 17. travnja i početkom lipnja ove godine znat će se koji su kandidati ušli u uži izbor. Odabrane gradove potom će posjetiti europski stručnjaci, a objava pobjednika očekuje se početkom 2016. godine.

Inicijativu i naslov Europske prijestolnice kulture, koji će 2020. uz jedan hrvatski ponijeti i jedan grad iz Irske, smatra se jednim od najuspješnijih pothvata u europskoj suvremenoj kulturnoj povijesti. Pokrenut je 1985. godine na poticaj Meline Mercouri, tadašnje grčke ministrice kulture, a čast prvog Europskog grada kulture pripala je te godine Ateni. Od 2011. titulu se dodjeljuje svake godine po jednom gradu u dvije države Europske unije i dosad je tu titulu ponijelo 40 europskih gradova, između ostalih, Liverpool, Genova, Glasgow, Dublin, Krakow, Porto, Amsterdam, Berlin, Pariz, Madrid, Graz, Stockholm, Dublin, Graz, Lille, Patras, Pečuh, Essen, Košice, Marseille.

05

EPK, Muzej europskih i mediteranskih civilizacija, Marseille – Provance 2013.

EPKSvi oni postali su prepoznatljivi na kulturnoj mapi Europe i ostvarili brojne kulturne, društvene i gospodarske koristi poboljšavši kvalitetu života građana. Stoga ne čudi velika konkurencija za naslov pa se za titulu 2019. samo u Italiji natjecalo više od 20 gradova. Proces odabira prijestolnica započinje šest godina prije, a odvija se u dva kruga. Europska unija kao nagradu gradu daje 1,5 milijuna eura iz Fonda Meline Mercouri, a ostatak treba namaknuti iz drugih europskih fondova (Creative Europe, Cohesion Policy Funds, Erasmus +, Horizon 2020, COSME, Connecting Europe Facility … ) No, u tome nisu svi jednako umješni pa neki završe u financijskim poteškoćama kao što je to bio slučaj s Mariborom, gdje je dobar dio sredstava došao od slovenskih poreznih obveznika, dok su slovačke Košice uspjele iz europskih fondova pokriti više od 80 posto budžeta. Kao dobre primjere često se ističu i Graz te Liverpool, koji je na svaku uloženu funtu povratio osam funta u gradski proračun.

02

EPK Košice

Budžeti EPK variraju između 12 i 120 milijuna eura jer financirati treba ne samo programske sadržaje, nego i realizirati izgradnju planiranih projekata. Ovogodišnja Europska prijestolnica kulture su belgijski Mons (čiji je EPK proračun težak oko 70 milijuna eura) i češki Plzen (njegov EPK proračun iznosi oko 22 milijuna eura), koji na jedan uloženi euro (uglavnom iz javnih izvora) očekuju pet eura. Kad se iznosi proračuna usporede s hrvatskim kulturnim proračunom, mnogi će reći da cijela priča čak djeluje „zastrašujuće“ u financijskom aspektu s obzirom na to koliko se u Hrvatskoj izdvaja za kulturu, a strahuju i od troškova koji bi mogli ostati u nasljeđe. Nisu rijetki oni kojima će pamet u sjećanje dozvati, iako se radi o drugačijem primjeru, rukometne dvorane. Međutim, nije ovdje riječ samo o opipljivoj materijalnoj koristi, jer kultura i umjetnost, a to se sve više zaboravlja, imaju vrijednost koja se ne mjeri novcem.

Upravo s obzirom na situaciju u Hrvatskoj po pitanju kulture, ali i izazova vezanih uz financijska sredstva, a povodom kandidature hrvatskih gradova za EPK, razgovarali smo s nekoliko aktivnih sudionika kulturnog i društvenog života. Mišljenja su podijeljena – nekima je EPK nepotrebna avantura koja samo nudi novu priliku za lov u mutnom, a drugi smatraju da je u ovom slučaju, vjerovali ili ne, nemoguće ispasti gubitnik jer je to barem prilika za sređivanje stanja. Prvima je, doduše, cijela priča toliko čudna da o njoj čak ne žele ni službeno govoriti i samo će reći kako im je suludo da se itko u ovoj zemlji natječe za poziciju Europske prijestolnice kulture, osim možda Rijeke, ili da je pak riječ o natjecanju za Prijestolnicu nekulture. Glavna bojazan je da je opet riječ o novcu, a ne o kulturi, odnosno prilici da se prikopčamo na neke fondove, pokupimo lovu i podijelimo to s „kumovima“ iako to, ističu, ne znači i da neki vrijedni i pametni ljudi neće sudjelovati u pripremi EPK projekta.

03

EPK Linz, Žuta kuća, mjesto druženja za sve

Da „u natječaju za odabir Europske prijestolnice kulture nema gubitnika, već naprotiv“, sigurna je dizajnerica Ira Payer, poznata promotorica hrvatskog dizajna: „U pripremu same kandidature ne investiraju se velika sredstva, a cijeli proces neminovno će rezultirati dugoročnim kulturnim strategijama, dokumentima koje većina hrvatskih gradova dosad nije uopće imala, a sad će ih dobiti budući da su preduvjet sudjelovanja. Sama kandidatura je poticaj za aktivaciju brojnih kolaborativnih projekata, umrežavanje institucija i sektora, organizaciju programa koji mapiraju i strateški promišljaju kulturne resurse pojedinog grada i općenito rade u smjeru profesionalizacije kulturnog sektora. U svakom slučaju, važno je da sudjeluju i oni gradovi za koje se možda čini da imaju manje šanse za pobjedu ili čak da je nemaju uopće, jer će u cijelom procesu neupitno profitirati. Strateško planiranje kulturnog razvitka gradova je krucijalno i ovo je svima njima idealan poticaj da se time pozabave.“

Da bi gradovi postali EPK, moraju ispuniti šest kategorija kriterija. Naime, moraju davati doprinos dugoročnoj strategiji, imati europsku dimenziju, kulturne i umjetničke sadržaje, sposobnost provedbe te doseg i upravljanje. Te će kriterije procjenjivati povjerenstvo sastavljeno od 12 neovisnih stručnjaka, od kojih 10 imenuju europske institucije i tijela, a dva Ministarstvo kulture temeljem otvorenog poziva. Ocjenjivat će se, među ostalim, dugoročna kulturna strategija grada, odnosno, ima li grad koji se kandidira strategiju koja uključuje inicijativu EPK i planove podupiranja kulturnih aktivnosti i nakon 2020., uključuju li ti planovi razvoj dugoročne povezanosti kulturnog, gospodarskog, društvenog i kreativnog sektora te kakav učinak tog naslova pojedini grad predviđa na dugoročni kulturni, društveni, gospodarski i urbani razvoj. Osobito je važna i uključenost građana te civilnog društva u pripremu prijave i provedbu inicijative, kao i povezivanje s lokalnim te drugim europskim dionicima.

04

EPK Liverpool

Goran Sergej Pristaš, dramaturg i izvanredni profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te suosnivač i član BADco. kolektiva za izvedbene umjetnosti, ističe da su „zahtjevi projekta vrlo kompleksni u smislu kulturnih strategija, kontinuiteta suradnji i rješavanja kritičnih problema kulture. Utoliko dobra interpretacija projekta kao alatke, a ne samo reprezentacije može pomoći temeljnom uređenju prilika u umjetničkoj i kulturnoj produkciji. Također, EPK može stvoriti pozitivno ozračje oko umjetnosti i kulture u širem društvenom okolišu, što je svim našim gradovima nužna potreba. Mane, također, mogu proizaći iz interpretacije. Ukoliko će se gradovi zatvoriti u svoje palanačke okvire i identitete zamišljajući sebe objektom europske želje, onda se umjetnici mogu polako početi iseljavati iz njih jer će cvjetati jedino novi muzeji, top down projekti i privatizacija kulture kroz kulturne industrije. Onda je to najčešće slijevanje javnih sredstava u privatne džepove.“

S obzirom na navedeno, kandidatura nekih od hrvatskih gradova čini se vrlo labavom.Dok se Dubrovnik muči s prijevremenim izborima zbog neusvojenog proračuna, strategijom kulturnog razvoja mogu se, uz Dubrovnik, pohvaliti Rijeka, Pula, Osijek i Varaždin. Đakovo je svoju uputilo u javnu raspravu prije koji dan, splitska je zapela u gradskoj Službi za kulturu, sa Zadrom je situacija u zrakopraznom prostoru, a Zagreb bi svoju konačno trebao imati spremnu za izglasavanje na sljedećoj sjednici Gradske skupštine. Kandidatura Zagreba, doduše, izazvala je mnoge upitnike jer se, između ostalog, dogodila pred sam kraj dok su drugi prilično odmakli u svojim prijavama, a postavilo se i pitanje čemu Zagreb kada kandidatura, iako nije zabranjena (prošle godine je bila Riga, nedavno je bio Tallin), uglavnom nije za glavne gradove.

119

No, „zašto Grad Zagreb, uza sva rezanja budžeta za kulturu obrazložena posljedicom recesije, sad investira milijun kuna u ‘vanjske usluge’ izrade prijedloga za kandidaturu Zagreba kao europske prijestolnice kulture? Usporedbe radi, 1,5 milijuna kuna iznosi budžet za čitav sektor inovativnih umjetničkih kulturnih praksi. Treba li se Zagreb uopće kandidirati? Nema rasprave o tome je li kandidatura vrijedna tog iznosa“, kazala je nedavno u intervjuu za Novosti Emina Višnić, ravnateljica Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, a prilikom prošlotjednog predstavljanja kandidature Zagreba za EPK u kinu Europa istaknula je kako se „nada da ovo neće umjesto EPK (Europske prijestolnice kulture) biti EPPK (Ekonomska propagand(n)a prijestolnica kulture)“.
„Želim u početku dati povjerenje ljudima koji su se prihvatili projekta. Što se tiče analiza i podatkovno-brojčanih stvari, ne vidim da brojke o posjetiteljima, prodaji ručkova, parkinga i slične stvari govore mnogo o kulturi u kojoj, prije svega, trebamo govoriti o narativima i iskustvima te otvoriti komunikacijske platforme, što je i moje ključno očekivanje od ovog procesa. Obećana je participativnost i očekujem da se nakon predaje aplikacije počnu vidjeti makar male natruhe programa i razvoj suradnji prema 2020. Nadam se da će ovaj projekt posvetiti pažnju i umjetničkom sadržaju uz socijalno uključivanje te doista doprinijeti inovacijama u kulturi u Gradu Zagrebu na razini upravljanja ukupnim sustavom u ovom gradu. A ujedno i stvoriti platformu za otvoreni razgovor o temeljnim kulturno-političkim pitanjima kojega nema već godinama“, naglasila je Višnić prilikom predstavljanja kandidature Zagreba za EPK.

6

EPK Umea

Što se tiče sustavnog rada, valja spomenuti švedsku Umeu, prošlogodišnju EPK, koja je ideju dobila još 2000., odluka o apliciranju donesena je 2005. i proces je pokrenut godinu dana kasnije te je 2010. gradu dodijeljena titula. No, u metropoli odbacuju prigovore i ističu da Zagreb kane „probuditi iz letargije“ i prezentirati kao središte na rubu Mediterana i Srednje Europe, kojemu će partneri biti gradovi Zagrebačke, ali i Krapinsko-zagorske županije te gradovi Karlovac, Sisak i Bjelovar. Tu su i susjedi Banja Luka, Bihać, Mostar i Novi Sad kako bi se putem kulture otvorila vrata regiji prema Europskoj uniji te Ljubljana, Trst, Graz i Pečuh. O kojim je projektima točno riječ, kao ni kod ostalih pretendenata na EPK, još nije posve poznato, osim što se spominju već ionako planirani projekti Gredelj kao mogući klaster kreativnih industrija i nova scena HNK, Paromlin kao gradska knjižnica i Badel, gdje se planira muzej filma i kinoteka.

‘Buđenje iz letargije’ niti je plan niti program. Grad Zagreb na vrlo čudan način surađuje s kulturnim akterima, a činjenica da je pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport pod istragom ne govori u prilog bilo kakve zrelosti administracije Grada Zagreba da iznese takav zadatak. Osim toga, glavni gradovi država u pravilu se ne natječu za EPK. Grad Zagreb ionako ima budžet za kulturu koji sumira budžete svih ostalih gradova u Hrvatskoj i doista mi nije jasno otkuda uopće ideja administraciji Grada Zagreba da ad hoc pokušava progurati neki program bez stvarnog rada koji ga podržava. Pod tim radom mislim prije svega na sustavnu suradnju s kulturnim akterima, a ne distribuciju sredstava kao manipulativno oruđe“, ističe Sonja Leboš iz Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja.

118

EPK Varaždin

„Najbolje će proći onaj grad koji bude znao dobro uključiti sve druge gradove i regiju, što je nužnost za ovako malu sredinu kakva je naša“, ističe Pristaš, a transverzalno promišljanje i umrežavanje u koje se uključuju drugi gradovi i druge države vidljivo je u zajedničkoj kandidaturi za EPK koju priprema Varaždin i devet gradova partnera (Čakovec, Ivanec, Koprivnica, Krapina, Lepoglava, Ludbreg, Novi Marof, Prelog i Varaždinske Toplice). I u drugim slučajevima manji se gradovi pridružuju kandidaturama većih, poput Hvara Splitu ili Opatije Rijeci, a većina zainteresiranih gradova (Osijek, Varaždin, Rijeka, Pula) ima odavno i internetske i/li facebook stranice (Dubrovnik, Zadar) te je intenzivirala komunikaciju s lokalnim stanovništvom i u pripremama kandidature angažiran je i veliki broj volontera iz redova lokalnog stanovništva. Primjerice, Dubrovnik je u sklopu akcije „ZA ŠTO DUBROVNIK“ pitao građane što žele, pruživši im priliku da to napišu na (anti)razglednicima.

117

01

EPK Dubrovnik

Dok Varaždin igra na kartu bogate barokne jezgre, spoja kulturnog i ekološkog turizma te vizualni identitet i slogan „100 posto kultura“ ima već mjesecima, Rijeka svoju šansu traži u rehabilitaciji industrijske baštine. Rijeka je zanimljiva i zbog svoje društvene strukture i manjina. Njezin je slogan „Luka različitosti“ i odmakla je u priči oko natječaja za vizualni identitet za EPK, kao i Pula. Niz sadržaja iz različitih segmenata kulture provodi se pod egidom EPK i u Dubrovniku, dok su u Zadru, Đakovu i Splitu uspavani ili rade iza zatvorenih vrata, a u Osijeku organiziraju male događaje gerilskog tipa jer za velike stvari nemaju novca.

116

EPK Split

S obzirom na dosad poznate informacije, čini se da je Rijeka najpripremljenija. Uz pametno planiranje i istinsku participaciju, Europska prijestolnica kulture može donijeti mnogo dobra Republici Hrvatskoj, i to iz niza razloga. Sonja Leboš ističe da to „prije svega znači stavljanje tog grada na kulturnu mapu Europe. U dobrom razvoju scenarija, to znači i jačanje veza između administrativne uprave grada i lokalne umjetničke i kulturne produkcije. Naposljetku, sredstva se mogu uložiti i u obnovu kulturne infrastrukture, što je zasigurno pozitivno. Ekonomski aspekt zajednice, prema mnogim teoretičarima (Polanyi, npr.), prije svega je društveno strukturirana kategorija, i s time se apsolutno slažem. I u mojoj tezi ‘Grad kao (turistički) produkt’ iz 2007. godine prije svega se oslanjam na uvjerenje da samo grad u kojem se sami građani dobro osjećaju i ispunjavaju svoje kulturne i duhovne potrebe može predstavljati zanimljivu odrednicu (ili, ako želite, destinaciju) za turiste, odnosno putnike željne novih iskustava.“

114

EPK Rijeka

Pristaš podsjeća da Zagreb ima sjajnu kulturnu scenu kakvu bi poželjelo puno drugih europskih gradova: „Ukoliko Grad Zagreb samo povjeruje u stvarnost u kojoj živi i uključi sve aktere u partnerstvo, ima i suviška potencijala za takav projekt jer ovdje postoji kontinuitet samoorganizacije, suradnje i brige za kulturni razvoj, intersektorsku suradnju, socio-kulturne projekte, što su sve kriteriji za EPK.“

„Taj projekt mora koristiti svima koji se žele baviti kulturom i umjetnošću – od korisnika kulturnih centara i kvartovskih knjižnica do vrhunskih umjetnika koji djeluju u institucijama ili izvan njih. Mislim da treba tražiti razloga optimizmu takvog projekta i koristiti ga kao alatku, pa i po cijenu da se ne dobije projekt. Ako ništa drugo, bit će to dobar reality check, a brojni gradovi koji nisu postali EPK znali su kako iskoristiti pripremljene strategije i stečene uvide“, upozorava Pristaš i zaključuje: „EPK će najviše pomoći onom gradu koji je u stanju najbolje procijeniti svoje nedostatke i kroz dobro postavljanje problema učiniti ih prednošću. Cilj je da grad zavole njegovi građani, a ne samo europski političari i turisti. A grad je ipak puno više od tople vode i šoping centara.“