Grah s kobasicom

Siniša Labrović zasigurno je najzanimljiviji performer na domaćoj sceni. Bilo da hodočasti (pre)svetom Milanu, (jeftino) prodaje svoju kožu, urinira pred publikom (i potom pije svoju mokraću), ili se boksom bori za funkciju ministra kulture, Labrović svojim pomno osmišljenim nastupima provocira javnost ne bi li došao do one iste reakcije koju je i u njemu samome izazvao neki događaj iz, nažalost prebogate, sfere društvene (crne) kronike. Možda upravo presvetom Milanu možemo zahvaliti što je Labrović tako produktivan pa opet imamo čast najaviti njegovo novo, točnije večerašnje, ukazanje.

Rad Recept sastoji se od dva dijela. Prvi dio je večera u Galeriji VN. Za objed se dijeli grah s kobasicom, otprilike 300 porcija, i kruh, a na zajedničko blagovanje su pozvani svi. Za vrijeme objeda Siniša Labrović stajat će za govornicom, u odijelu, i držati govor. Sadržaj govora je detaljan opis bogatog i slasnog objeda u nekoliko slijedova, s receptima, načinima pripreme svakog jela i sljubljivanjem. Proces podjele hrane, objedovanja i govora se snima, te postaje video rad koji će se naknadno prikazati u galeriji.

Zajednički objed jedan je od najstarijih oblika utemeljenja, potvrde i proslave zajedništva. I danas su događaji koji se smatraju važnima za pojedinca i zajednicu (rođenje, svadba, smrt) praćeni zajedničkim blagovanjem. Također i proslave rođendana, prijateljska, obiteljska i poslovna druženja, završeci školovanja, vjerski blagdani i slično. Hrana je moćan integrator. Možda baš zato što je gotovo nikada nije bilo dovoljno za sve. Inverzan oblik dijeljenja hrane kao slavljenja zajedništva jest institucija javne/pučke kuhinje. Ona je namijenjena nemoćnima, starima, siromašnima, bolesnima, onima koji, privremeno ili trajno, gube u utrci života pa više ne mogu sebi priskrbiti niti ono najosnovnije. I tu, bez obzira na osjećaj solidarnosti, gotovo nitko ne slavi zajednički objed, makar i bio zahvalan na njemu.

Institucija u mnogočemu slična javnoj kuhinji jest galerija suvremene umjetnosti. Njezina je publika ona gladna duha, makar i dijetalnog, kakav je suvremeni, i dobrovoljna, a ipak često zapitana “što meni ovo treba”. Ovdje će se sjediniti te dvije “publike” koje se rijetko susreću: ona koja se bori za svakodnevno preživljavanje i život kao takav i bilo kakav s onom koja se skrbi i muči oko smisla toga života u znoju svojih artističkih i kulturnih pregnuća.

Siniša Labrović je rođen 12. veljače 1965. u Sinju. Vizualnim umjetnostima počeo se baviti 2000. godine. Godine 2005. realizira rad Stado.org, u kojem su ovce bile sudionice reality showa. Od performansa bi valjalo izdvojiti radove Gloria (guslarska izvedba tekstova iz magazina Gloria), Kažnjavanje, Obilježavanje i Zavijanje ranjenika te serije Fraze i Pišanje. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu i Umjetničke galerije u Dubrovniku. Na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. godine izložio rad Postdiplomsko obrazovanje. Predstavljao je Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. godine zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem.

Zajednička gozba održat će se danas, u ponedjeljak 17. prosinca, u 18 sati u Galeriji VN (Ilica, 163a).

Dobar tek!