Grandma graffiti

Bliži se 11. lipnja pa je vrijeme da objavimo nešto o knitting guerrilli ili yarn bombing pokretima koji su se od 2005. iz Teksasa proširili po cijelom svijetu. Joann Matvichuk iz Kanade, naime, odabrala je i na Facebooku proglasila taj datum kao Svjetski dan yarn bombinga s ciljem informiranja šire javnosti o tom brzo rastućem ulično-umjetničkom fenomenu.

Yarn bombing

Yarn bombing vrsta je grafita ili ulične umjetnosti (i sam termin bombing preuzet je iz umjetnosti grafita i označava upravo izradu grafita, najčešće ilegalnu) koja koristi tehnike pletenja i kukičanja radi slanja političke poruke ili samo uljepšavanja urbanog prostora. Umjetnici-pletači u svoje pletene kreacije oblače ulične znakove, skulpture, bicikle, stabla i drugu urbanu opremu. Kao i grafiti, daju novu dimenziju urbanom pejzažu, a iako ih doživljavaju kao manje-više trajnu intervenciju, nježan karakter pletiva čini da radovi lakše propadaju. Za razliku od tradicionalnih grafita, lakše ih je odstraniti. Većina američkih država djela yarn bombinga smatra vandalizmom pa radovi često nastaju pod okriljem noći.

Grandma grafiti

Iza tog mekšeg pristupa, preuzimanja tehnika povijesno vezanih uz ženski rad, krije se i rodno pitanje. Dok je svijet grafita pretežno muški, knitting guerrillu čine pretežno žene. Yarn bombing u urbani i industrijski pejzaž donosi individualnu, toplu komponentu ručnog rada, tipičnog za kućni prostor na koji je ženski rad tradicionalno ograničen. Zbog toga ih neki zovu i grandma graffiti – bakini grafiti.

Počeci

Začetnicom tog pokreta smatra se Magdu Sayeg, danas tridesetsedmogodišnju stanovnicu Teksasa. Prema njenoj priči, jednoga dana 2005. isplela je vuneni omotač za kvaku svog dućana u Houstonu. Plavo-roza pletena kvaka privukla je pažnju prolaznika i tako je taj fenomen rođen. Tijekom nekoliko godina označila je mnoge gradske stupove i osnovala skupinu sljedbenika Knitta Please. Umjetnica je do danas proputovala svijet i svojim radom ukrasila mnoge javne prostore, a dobiva i komercijalne narudžbe poput izrade džempera za Toyotin Prius, Smart i Mini Cooper.

Svjetski fenomen

Iz Teksasa se yarn bombing brzo proširio po cijelom svijetu zahvaljujući praksi objavljivanja realiziranih radova na internetu. Nakon što je vidjela ulične radove tijekom posjeta Berlinu, Ute Lennartz-Lembeck, pedesetogodišnja učiteljica umjetnosti, prihvatila je tu aktivnost kao hobi i osnovala jednu od poznatijih pletačkih grupa u Njemačkoj: B-Arbeiten. Jedan od većih projekata koje je Njemica realizirala je pletivo za vrbu u Velbertu. Oko 200 sati rada i oko 400.000 bodova bilo je potrebni za to djelo. Cilj drugog projekta Lennartz-Lembeckove je vraćanje značenja riječima koje označavaju vrijednosti. Komadi pletiva s natpisima kao Mut – hrabrost, Idee – ideja, Raum – prostor mogu se vidjeti po Kölnu, ali i po cijelom svijetu jer je umjetnica do sada odaslala 162 takva rada u 32 grada diljem svijeta. Strick & Leisel je duo iz Dortmunda koji svojim pletenjem skreće pozornost na aktualne društvene probleme. Poznato je njihovo pletivo protiv nuklearne energije. U Denveru djeluje grupa Ladies Fancywork Society, u Seattleu YarnCore Collective, Stockholm ima svoj tim Masquerade, u Londonu Knit the City transformira gradske fontane i ograde, a u Australiji žena poznata kao Bali oplemenjuje svojim pletivom stajališta za bicikle i autobuse.

Danas je to globalni fenomen koji je 2009. dobio i svoj manifest u obliku knjige Yarn Bombing: Umjetnost kukičanja i pletenih grafita. Knjigu su uredile Mandy Moore i Leanne Prain iz Vancouvera. Uz zgodne ilustracije, knjiga donosi i upute kako djelovati. Jedna od tih uputa sugerira crnu odjeću u stilu nindža kako bi se izbjeglo hapšenje.

Yarn bombing u umjetnosti

Ne podržavaju svi umjetnici koji u svojim radovima koriste pletivo ovaj trend. Agata Oleksiak, tridesettrogodišnja umjetnica iz New Yorka koja je sama oplela mnoge gradske predmete od 2003. pod imenom Olek, ljuti se kad njenu intervenciju na skulpturi Charging Bull u blizini Wall Streeta nazivaju yarn bombingom. Tvrdi da taj pokret čine amateri i da većina radova nema nikakvu vrijednost.

Takav isključujući stav ne bi trebao spriječiti da se i sami prihvatite pletenja i pridonesete proslavi Svjetskog dana yarn bombinga.

Tonči Kranjčević Batalić