Grb i križ koji se pikaju

DSC_0035

DSC_0013

U splitskoj galeriji Galić prošlog tjedna otvorena je izložba Mihaela Gibe pod nazivom Sredstva obmane i poslušnosti. Kroz dva naslova na izložbi se mogu vidjeti radovi koji se kritički odnose prema aktualnim ekonomsko političkim zbivanjima u državi. Međutim, kao umjetnik a ne aktivist, Giba kroniku današnjice ogoljuje od njene faktografske vrijednosti, izlazi iz pravnih okvira djelovanja te kroz specifičan vizualni jezik kritizira sistem u kojem živimo.

vmvv_mg_2_detalj_2

vmvv_mg_2_detalj

Rad Vjerujte mi, vjerujem vam (2011.) sa suvremenošću se obračunava preuzimajući njene predmete, u ovom slučaju ugovore, i njihov jezik. Međutim, veza sa stvarnošću ostvaruje se isključivo kroz naslove koji upućuju na Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, ugovor o prodaji Sunčanog Hvara, o pretvorbi Ine ili na arbitražni sporazum sa Slovenijom. Ono što mi nalazimo u galeriji, svesci su ispunjeni vizualnim jezikom čiji kod nam nije jasan. Iza tog koda krije se proces nastanka djela u kojem Giba gore spomenute dokumente od opće važnosti prevodi u grafički jezik, ali i poruka koju prenosi. U ugovoru o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, umjesto riječi Hrvatska stavlja simbol koji asocira na državnu zastavu, a na mjesto unije plavo-žuti simbol. Ostali tekst potpuno briše. Na drugim mjestima grafički prikaz na stranicama ugovora proizlazi iz statistke pojedinih riječi ili slova, statistike u kojoj se prvotno značenje teksta potpuno gubi. Ono što nam ostaje prikaz je vizualnog jezika koji ne znamo pročitati, prikaz koji kroz komunikaciju zasnovanu na nerazumijevanju, ostavlja jedino mogućnost komunikacije na povjerenju.

vmvv_mg_1

vmvv_mg_1_detalj

U kontekstu radova pod naslovom Sredstva obmane i poslušnosti (2013.), postaje jasno da izbjegavajući faktografiju kronike današnjice Gibin rad govori o komunikativnim procesima predstavničke demokracije općenito. Prostorna instalacija koja obuhvaća školsku klupu, grb i križ koji se na zidu međusobno pikaju kad netko od posjetitelja pritisne dugme na klupi, na prvu prizivaju u sjećanje još aktualnu polemiku oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Ali školske klupe su najčešće i mjesta izbora gdje građani pravo odlučivanja prepuštaju državnim dužnosnicima. Premda pokretač dijaloga, posjetitelj izložbe kao običan građanin nema mogućnost kontrole pikanja. Dijalog koji na zidu vode simboli države i crkve, svjetovnog i sakralnog, ostavljaju čovjeka sa strane i nemoćnog. Veliki križ koji sam sebe boja te printevi koji preklapanjem teksta Biblije ili općih uvjeta poslovanja jedne banke i telekomunikacijske kompanije upotpunjuju ovaj rad o dogmama današnjice. Iako rad polazi od specifičnog dijaloga koji se odvija u današnjem društvu, lako ga se može čitati kao komentar o nezahvalnoj poziciji čovjeka naspram sistema kakvog danas imamo.

galic_1

DSC_0027

Izložbu možete razgledati do 3. ožujka.