Imaginarni gradovi i razglednice iz budućnosti
Negdje između fotografije i grafičkog dizajna prostor je gdje talijanski umjetnik Francesco Romoli stvara svoja djela koja predstavljaju ljudska stanja, degradaciju prostora i izolaciju. U ciklusu Imaginary town u napuštene anonimne gradove nagrižene vremenom smješteni su pomalo izgubljeni ljudi. Tamo kuće nisu od čokolade, ni prozori od marmelade – sve je izrađeno od kartonskih kutija, vješto ilustriranih. Manipulacijom rasvjete, igrom svjetla i sjene oživljava se pomalo filmska scena i postiže se atmosfera mističnosti i postapokaliptičnosti.
Romoli se fotografijom počinje baviti prije dvije godine, kada kupuje jeftini fotoaparat u shopping centru (Canon 100D). Prije toga bavio se teorijom glazbe, što je primjetno u narativnoj formi njegovih fotografija – uvijek je ostavljen prostor za priču, promatrač se neizbježno pita što je bilo prije/poslije s likovima u fotografiji.
Ciklusi Postcards from the future, Humana i Surreal, bave se također pozicijom čovjeka, u ovom slučaju u odnosu na vrijeme (protok vremena, bezvremenost, trajanje, prolaznost i vječnost).
Inspiraciju crpi iz filma, suvremene umjetnosti i umjetnika kao što su Damien Hirst, Richard Prince, Gerhard Richter, Man Ray.
Za sebe skromno kaže: “Ja sam nitko.Ne postojim.Volim koristiti maštu i svoj Canon 100D“.
