Između kulture i sapunica nema velike razlike

Vedran Perkov ozbiljan je umjetnik koji ne prati sapunice i žuti tisak. Ipak, ritam njegove svakodnevice određen je rasporedom sapunica na televiziji. “Moj otac je gotovo pa ovisnik o serijama. Meksička u podne i dvadeset, domaća nakon večernjeg dnevnika i još barem jedna između, svakodnevni je ritual. Majka je zapela na Sulejmanu”, gotovo da se žali umjetnik i nastavlja: “Sve što se doma događa, događa se između.” A to vrijeme kad se u domu umjetnika ništa ne događa, kada se svi zalijepe za ekrane i pomno prate sapunice, vrijeme je kada se i on uspije dočepati novina. I u njima opet nalazi sapunice, čiji sadržaj iz dana u dana dnevne novine uredno najavljuju. Tu Perkov priznaje da je znatiželjan i da pročita što se to tako bitno odvija na ekranima. Ali bitnu spoznaju o medijima danas otkriva tek kada usporedi sadržaj najava sapunica s ostalim tekstovima u novinama.

“Usporedio bih događaje iz telenovela s onima koji su objavljeni na stranicama kulture i vidio da se baš neke razlike i ne primjećuju. Ako je riječ o kulturi, novine će popratiti skandal, ako ga nema eventualno najavu, kao za sapunicu. Kritika je nestala!“, zaključuje Perkov. Tako je iz znatiželje i promišljanja nastao novi rad umjetnika “Međunaslovi”. Naslov je preuzet iz svijeta filma te označava tekst koji se javlja između slike te dodatno objašnjava radnju. Perkov je obradio desetak sapunica tako što je sakupio novinske najave za cijele sezone, odabrao neke rečenice a vlastita imena u njima zamijenio osobnim zamjenicama. Dobio je tako oko 10.500 rečenica koje je izmiješao da bi razbio ostatke logičkog slijeda radnje te ih posložio u video rad, u cijelosti sačinjen od rečenica – međunaslova koji se, jedan po jedan, izmjenjuju u ritmu nekih kultnih filmova.

Rad je trenutno izložen u zagrebačkoj galeriji “Prozori” koja djeluje u sklopu Knjižnice Silvija Strahimira Kranjčevića na Peščenici. U prostor koji čuva i njeguje pisanu riječ, kako kakav virus, uvukao se tako banalni sadržaj sapunica na deset televizijskih ekrana rasopoređenih među knjigama i časopisima. I upravo tu, na temelju iste one znatiželje koja je Perkova na početku natjerala da pročita najave sapunica u novinama, otkriva nam se kako su se mediji uvukli u svakodnevicu. “Sadržaj, bez obzira kakve kvalitete bio, prikazan na ekranu, htjeli to ili ne, odvlači pažnju. Takav sadržaj na razini je svakodnevnih situacija. Radi se o interakcijama među neimenovanim protagonistima. Nekim radnjama između nekih ljudi. Sve to skupa, budi znatiželju. Bez obzira na kulturno i kulturološko zaleđe, mislim da smo svi podložni tom “virenju” i “zabadanju nosa” u tuđe događaje, živote. Teško je suzbiti taj “instinkt”. Moguće da u tome leži i sama fasciniranost sapunicama, jer omogućuju taj voajerski tenutak. Daju dopuštenje za praćenje života nekih drugih”, objašnjava svoj rad umjetnik.

Tako se u teorijskom okviru od Deborda i McLuchana do Baudrillarda koji lijepo prati Irena Bekić u predgovoru izložbi umjetnik javlja kao heroj priče o medijima, a umjetnički rad se postavlja kao privilegirani instrument razumijevanja medijskog ambijenta koji nas okružuje. Banalni sadržaj razotkriva se kao manifestacija društva spektakla te postaje jasno kako nas njegove naglašene emocije zapravo udaljavaju od izravnog iskustva. Mediji su tu nositelj društveni odnosa, a svijet u kojem živimo svijet je simulakra u kojem reference iz spunica postaju naša životna zbilja.

O sapunicama, medijima i svakodnevnici razgovarat će se u Razgovorima u Prozorima u srijedu, 21. svibnja u 19 h u Galeriji Prozori, Knjižnici S.S. Kranjčevića, sa zagrebačkom adresom Zapoljska 1. Vedran Perkov tom prilikom predstavit će Međuprostore i druge radove.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija