
Regija Kivu nalazi se istoku Konga, graniči s Ugandom i Ruandom. Poznata je kao opasno područje u kojem se skrivaju pripadnici pobunjeničkih pokreta kao što su M23, Mai Mai Shetani i drugi. Borba za područje bogato prirodnim resursima nanovo se zakuhala 2012. godine, te premda Kongo i UN donekle garantiraju sigurnost u gradovima, prašume su opasna područja u kojima konflikt ne prestaje. Potaknuta činjenicom da žene imaju veliku ulogu u afričkim ratovima današnjice, ulogu redovito zanemarenu u medijskim izvješćima o konfliktima, fotografkinja Francesca Tosarelli uputila se u prašume regije Kivu kako bi napravila seriju fotografija koja istražuje rodne uloge u zonama konflikta.
Analizirajući konflikte u Africi Mariam Persson i Mats Utas s Nordijskog instituta za Afriku došli su do sljedećeg zaključka: “Čak i danas, razmišljajući o ratu, muškarac i žena smještaju se na suprotne strane ljestvice morala. Žene se smatraju miroljubive a muškarci agresivni, žene pasivne a muškarci aktivni. Kako se o ratu razmišlja kroz generalizirane slike muževnosti i ženstvenosti, žene se povezuju s davanjem života a muškarci s oduzimanjem života… U afričkim ratovima i konfliktima današnjice žene su se pokazale u stanju izvesti iste zločine kao muškarci. Žene ratnice tako krše prihvaćena pravila ženstvenog ponašanja, a sam čin borbe čini ih manje ženstvenima pa tako i manje “prirodnima”.
Međutim konflikt setova vrijednosti koje definiraju pojedini rod samo je jedna od tema koje Tosarelli obrađuje u ciklusu fotografija pod nazivom Ms. Kalashnikov. Osim tipičnih i vidljivih znakova ženstvenosti autorica iznosi osobne priče portretiranih vojnika te tako istražuje motive i okolnosti koje su ove žene doveli na bojište. Paravojne jedinice poznate su otmicama mladih ljudi. Dječaci su tako prisiljeni ratovati a djevojčice često bivaju silovane. Želja da osveti silovanu sestru i razorenu obitelj doveli su jednu od djevojki s fotografija u formaciju neprijateljsku onoj koja je izvršila zločin. Prema riječima autorice, želja za osvetom silovanja i ubojstava članova obitelji čest je motiv zbog kojeg žene pristupaju pobunjeničkim jedinicama. Tu želju za osvetom ponekad je teško odvojiti od nemogućnosti istih žena da u ratom zahvaćenom području nastave neki drugačiji život. Želja za osvetom i za oslobođenjem žena iz potlačenog položaja konfliktna je s idejom oslobađanja upravo kroz jedinice koje to rade drugim ženama. Ipak, visoko rangirana brigadirka Fanette Umuraza, s diplomom iz političkih znanosti borbu formacije M23 vidi kao borbu za oslobođenje žena Konga. Tako konflikt ljubičastog laka za nokte i kalašnjikova postaje ideološki i politički konflikt.
Konflikt vrijednosti rodnih identiteta prisutan je i u razmišljanjima o budućnosti ovih žena. Dok se dio njih nada povratku u normalan život, završetku studija i obiteljskog života, druge ne vide budućnost u “normalnom” svijetu jednom nakon što su pogazile njegova pravila. Djevojka koja se ne sjeća koliko godina ima i koja se jedinicama priključila nakon nasilja nad njenom obitelji tvrdi da se nikada neće udavati te da ne vjeruje da će ikada dobiti neki drugi posao nakon što je provela godine kao ratnica.