Magija i folklor u velegradu
Pretražujući obilje web stranica i blogova u potrazi za autentičnim umjetničkim izričajem, teško je naići na onaj drugačiji, inspirativniji, dubljeg značenja, a da istodobno korespondira s medijem u kojem se nalazi, ali jednako dobro može funkcionirati i izvan njega.
Ipak, u takvom okruženju naišli smo na zanimljivog umjetnika, Emira Šehanovića Esha, koji je uspješno spojio virtualno okruženje i vrlo opipljive, čak enformelovski oblikovane radove. Davno uslikane fotografije Emir uzima kao polazišnu točku i manipulira njima- no ne (uvijek) Photoshopom ili nekim drugim alatom svojstvenim suvremenim tehnologijama, nego slijedeći gotovo klasične obrasce kolaža, asamblaža ili paljenja. Rezultat gotovo da priziva Lynchevu estetiku mračnih slojeva ljudske podsvijesti. Podsvjesno, magično, ali prije svega bosanski stvarno, ono je što formira Emirov rad.
Naime, ovaj umjetnik rodom iz Tuzle ističe kako upravo taj specifični kulturni kontekst neminovno utječe na njegov rad: „Sredina u kojoj se nalazim, htio ja to ili ne, ima veliki utjecaj na mene. Svakodnevno sam okružen raznim običajima, događajima, ljudima, itd. Neke stvari mi smetaju, a neke me fasciniraju. U svakom slučaju, bile one loše ili dobre, pokušavam ih iskoristiti na najbolji način. Tada i one loše stvari postaju prihvatljive, počinjem ih gledati drugačije.“
No njegov su rad prepoznali i brojni svjetski portali poput BOOOOOOOM-a, BLEND-a ili Beautiful/Decaya, predstavivši njegov rad. Sam umjetnik ističe kako ne zna kako se to dogodilo: „Samo znam da sam ugledao svoje radove na jednom od portala koje svakodnevno posjećujem. Zatim je nastala lančana reakcija, jedan po jedan je objavljivao radove.“
Ono što ga ističe iz obilja umjetnika koji također stvaraju sa istim medijem fotografije, jest neka vrsta neskrivenog humora i pop-artovske zaigranosti, uz uvjet da fotografija mora imati posebnu energiju. Pitali smo ga kako prilazi svakoj od njih, na temelju čega ih izabire, te imaju li one za njega neko prethodno upisano značenje: „Fotografije moraju posjedovati odgovarajući potencijal za rad na njima. Moraju posjedovati odgovarajuću energiju i biti pogodne za manipulaciju. Jednostavno se moraju uklapati u cijelu priču. Nekada je veoma teško pronaći pravu fotografiju, pa se moram zadovoljiti onim što imam.“
A njegova priča je manipulacijom dati posve novo značenje postojećem, preobratiti ga. „Ja to vidim kao rješavanje zadatka, pronaći najjednostavniji i najefektivniji način za preobrazbu. Iskorištavam već postojeće elemente, nadopunjujem ih.“
Zapravo, Emirov rad nismo na internetu prvi put uočili, već jesenas, kao dio projekta Muzeja ulične umjetnosti u Dugavama, kroz gigantski mural ćilima koji se „klatio“ s jedne od zgrada. Emir je prvenstveno street artist, i strategija manipuliranja prostora street artom najbolje ga opisuje: „Ulica će uvijek biti glavna. Tu se osjećam najslobodnije. To je mjesto u kojem sam se razvijao. Jedina mana je ta da nekad veoma dragi radovi nestanu ili budu išarani.“
Emir se formirao unutar jednog specifičnog umjetničkog zeitgeista koji ne poznaje geografske granice, a za koje je teško pronaći zajednički nazivnik. No Emir nastoji da oni toliko ne utječu na njega, ali ipak ističe neke uzore: „U mojoj najranijoj fazi razvijanja najviše utjecaja su imali brazilski street art umjetnici, brazilski stil uopće, a najviše Os Gemeos. U posljednje vrijeme najviše utjecaja na moj rad imaju umjetnici s kojima surađujem, kao što su Bruno Pogačnik, Dulait, Sretan Bor, uglavnom umjetnici iz ove regije. Njihov utjecaj odnosi se na potporu koja mi je potrebna u nekim kriznim trenucima. Teško je opstati u sredini gdje nema ljudi sličnih tebi.“
Jasno je da Emir nije ograničen samo tim medijima, pa tako neke od svojih radova prodaje u jednom concept storeu u Barceloni. Zamoli smo ga da nam nešto više kaže o tome, i objasni kako se živi od vlastite umjetnosti?
„Nakon velikog ćilima u Dugavama, dio projekta MUU, bio sam pozvan od strane Maura Massarotta i Lafede u Barcelonu s idejom da napravim sličan ćilim u Studiostoreu.
Pored toga sam uradio još par stvari za njih, a njima se jako dopadalo ono što radim. A meni ono što oni rade. I veoma mi je drago da sam dio nečega kao što je concept store Studiostore.
Da bi živio samo od umjetnosti u ovoj sredini, u situaciji kao što je sada, morao bi se mijenjati, prilagođavati kupcima. To ne želim. Stvari su se počele odvijati, ali ne toliko dovoljno da bih mogao samo živjeti od toga.“
Konačno, Emir nam je objasnio kao u ovoj godini radi na radovima koji će biti predstavljeni u vidu knjige / zina. Knjiga će se zvati “We drink blood” i bavit će se temom crne magije. A uz to se vrijeme priprema za već dogovorene izložbe u Sofiji i Beogradu.
Mi se nadamo i jednoj zagrebačkoj izložbi uskoro. Galeriju radova ovog umjetnika pogledajte u nastavku, a o njegovima radovima više pogledajte ovdje.
