Mukotrpna svakodnevica kao umjetnički čin
U srijedu 2. srpnja u Galeriji Forum otvorena je izložba Bojana Mucka „Znaci vremena/Dokumentacija performativnog procesa, 17.1. – 2.9. 2013“.
Predmet rada je prenošenje dva svežnja registratora javnim prostorom kroz gotovo osam mjeseci. Deset registratora ukupne težine 14 kilograma Mucko je pronašao u Zagrebu na glomaznom otpadu. Pričvršćene špagom, svakodnevno ih prenosi od lokacije A do lokacije B, rutama koje određuje njegovo uobičajeno dnevno kretanje. Radno vrijeme odgovara segmentima dana koje Mucko provodi u javnom prostoru, a satnica je određena rasporedom ostalih svakodnevnih aktivnosti.
Bojan Mucko, mladi multimedijalni umjetnik i kulturni antropolog, trenutačno student na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, bavi se urbano-antropološkim temama i preispitivanjem disciplinarnih granica kulturne antropologije. U okviru projekta Res Urbanae Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) proveo je kulturno-antropološkog istraživanje fenomena masovnog odumiranja uličnih poslovnih lokala šireg zagrebačkog centra, čiji su rezultati 2012. godine objavljeni u publikaciji Ispražnjeno u povratu”; prilog etnografiji praznine, a okrugle stolove koji se na njega nadovezuju i prizivaju interdisciplinarni pristup problemu neoliberalne transformacije grada najavili smo ovdje.
Sada predstavljenim performativnim procesom, kao i nekim ranijim radovima, Mucko nastoji poistovijetiti svakodnevni život s umjetničkim djelom. U svom konceptu, rad je zamišljen kao „pretvaranje svakodnevne geste ili predmeta u umjetnički medij s namjerom dvosmjerne komunikacije, pri čemu ona treba biti vezana uz neku vrstu vlastitog prostora nelagode, preispitivanja vlastitog tijela i prisutnosti u javnom prostoru“. Čin besmislenog i često fizički iscrpljujućeg nošenja tereta – registratora koji nužno znače različite administrativne peripetije, nosi i određeni kafkijanski element.
Kao što je već navedeno u intervjuima i tekstovima nastalim tijekom prošlogodišnjeg trajanja performansa, koncept življene umjetnosti (living art) evocira rad njujorških umjetnika Linde Montano i Tehchinga Hsieha koji primjerice u zajedničkom djelu Art/Life One year performance 1983-1984 period od srpnja jedne godine do srpnja iduće odlučuju provesti vezani užetom od dva i pol metra, a da se ne dodirnu. Dok o njihovom radu svjedoče izjave dvije osobe koje su na početku procesa zapečatile svaki kraj užeta, da bi ga na kraju uklonile, Mucko u istraživanju odnosa umjetničkog i fizičkog rada u javnom prostoru u jednom trenutku počinje doživljavati i bilježiti reakcije okoline na ono što je prvotno osmislio kao individualni čin. Rad tako postaje interakcijsko participativni događaj.
Pojava registara u javnom prostoru izaziva jedan razgovor o društveno-političkim promjenama u Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina u redu za blagajnu u trgovini, neodlučnu reakciju čovjeka koji Mucka očigledno duže vrijeme svakodnevno prati pogledom, suočavanje s realnošću londonskog sigurnosnog sustava pri posjetu Tate Modernu, ali i sugestiju o Groysovom konceptu vremenski neutemeljene umjetnosti odnosno pojmu neproduktivnog ili prekomjernog vremena.
Pitanje rada možda je poentirao Muckov prijatelj vidjevši ga kako prenosi registratore iz jedne u drugu zgradu Akademije. Njegov zaključak: „Vidim radiš“, potaknuo je Mucka da vlastitu prekarnu poziciju propita kroz Stilinovićev koncept rada odnosno poziciju konceptualista u socijalizmu, gdje umjetnik radi spavajući. U današnjim je uvjetima prekarnog freelancea prostor dokolice koji oslobađa vrijeme za stvaranje umjetnosti prilično nejasan.
Izložbu možete pogledati do 12. srpnja, a u nastavku donosimo kratki film Nosač/Proces nastao u suradnji s Igorom Bezinovićem. Mišljeno kao referenca na Kafku, to dokumentiranje dijela performansa u videu postaje skoro doslovni reenactment – snimljeno je na istom mjestu gdje Orson Welles snima jednu scenu svojega Procesa na stepeništu zgrade na zagrebačkoj Aveniji grada Vukovara.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
Foto: Maja Bučić Grabić
