Odvest ću te na osamljeno mjesto!

Samoća, otuđenost, tajnovitost, melankolija, intimnost i dramatika, riječi su koje bi na najjednostavniji mogući način uspjele ilustrirati atmosferu i  dominantnu poveznicu triju serija fotografija američkog fotografa Gregoryja Crewdsona, predstavljenih na izložbi “In a Lonely Place”.

Izložbu smo posjetili u danskom Nacionalnom muzeju fotografije, smještenom u kopenhagenskoj Kraljevskoj knjižnici Black Diamond, a ime izložbe “In a Lonely Place” preuzeto je od istoimenog film-noira Nicholasa Raya iz 1950. godine.

To “usamljeno mjesto”, na potpuno drugačiji način elaboriraju tri poprilično različite serije fotografija, nastale u različito vrijeme, na itekako drugačijim lokacijama, drugačijim okolnostima, ali i tehnici. U cjelinu ih sakuplja upravo autorov osebujan pristup fotografskoj naraciji, dokumentiranju i hvatanju trenutaka koji direktno ili metaforički govore o samoći, odvojenosti te promišljanjima otuđenog i usamljenog pojedinca .

Serija “Beneath the Roses”, svakako najimpresivniji segment izložbe, optočena je nadrealnom aurom usamljenosti, zabilježena na velikim kolor fotografijama koje su produkt načina rada po kojem Crewdson javnosti i jest najpoznatiji: gotovo monumentalno režiranih setova, specijalno sagrađenih za “samo” jednu fotku.

Crewdson  realizaciju jedne fotografije započinje tako da, imajući na umu viziju fotografije koju želi dobiti, traga za lokacijama koje bi odgovarale tome zamišljenome mjestu. Kada lokalitete koje vizualizira pronađe, na njima  počinje “graditi” svoje fotografije. Odabrane lokacije u pravilu karakterizira duh relativne neprepoznatljivosti i nedefiniranosti, ukalupljene u “nešto tipično” iz predgrađa malih američkih gradova.  Na realizaciji samo jedne fotografije sudjeluje impresivan broj ljudi, doslovno stvarajući pravi filmski set na kojem se “događa” scena zabilježena na fotografiji.

Upravo kroz taj filmski aspekt, istančanu naraciju putem svjetla, fenomenalna scenografska rješenja i vješto manipuliranje sa svakim segmentom fotografije, posebice ljudi te njihovih radnji, Crewdson itekako uspijeva, kroz samo jednu fotografiju, vjerojatno svakom gledatelju ponaosob, ispričati čitavu priču. Crewsdson cilja potaknuti promatračevu podsvijest, fotografijama dajući “samo” osnovu, ostavljajući prostora za metafore, vlastite scenarije, imaginaciju, strahove i želje.

Dramatika i melankolija, kao nadogradnja samoći, dominiraju mističnim prikazima koji izgledaju poput frameova izrezanih iz nekog  Lynchevog ili Hitchcockovog filma, odnosno uživo uprizorenih razrada slika Edwarda Hoppera, koje Crewdson često navodi kao svoje uzore.

Pažljivo koreografirane fotografije iz serije “Beneath the Roses“ rezultat su petogodišnjeg rada, a autor ističe kako je želio svakodnevnici dati filmski štih, poigravajući se na granici mogućeg i nemogućeg, ulice i intime, dokumentarizma i fikcije.

Serija crno-bijelih fotografija “Sanctuary” temu usamljenosti sugerira sasvim suprotnim konceptom snimanja. Za razliku od setova podignutih namjenski  za njega te popratnih statista-glumaca u prethodno opisanoj seriji, u “Sanctuaryju” Crewdson fotografira već davno sagrađene filmske setove, lokacije Cinecittà studija koje je 30-ih godina prošlog stoljeća u blizini Rima podignuo Mussolini.

Kroz mjesta koja direktno evociraju filmove najslavnijeg talijanskog redatelja Federica Fellinija, Crewdson otkriva monumentalnost zdanja, staru slavu lokacije, velebnu pseudoarhitekturu, istovremeno ne gubeći iz vida neočekivane trenutke realnosti okolne arhitekture rimskog predgrađa. Napušteni setovi nekada su glumili antički Rim ili stari New York, no danas zjape prazni, a same zgrade nameću se kao glavni protagonisti fotografija koje govore o slavnoj prošlosti, zanemarivanju i napuštenosti. Istovremena prisutnost ljepote i tuge, kao i u seriji “Beneath the Roses”, nastavlja Crewdsonovu latentnu opsesiju samoćom.

Treća, najmanja te istovremeno najprivatnija serija fotografija na izložbi “In a Lonely Place” jest “Fireflies”, niz fotografija nastalih prije petnaestak godina.

Radi se o seriji manjih crno-bijelih fotografija koje, kao što i samo ime kaže, bilježe umjetniku fascinantan prirodan fenomen krijesnica, odnosno njihovog emitiranja svjetlosti u mraku. Naime, davne 1996. godine Crewdson je, po razvodu od prve žene, čitavo ljeto proveo u obiteljskoj kolibi u Massachusettsu, svake noći snimajući čudnovate kukce, odnosno njihove rituale parenja, iz čega je zaključio da svjetlo znači požudu.

Tisuće fotografija koje su nastale kao produkt ovih noćnih fiksacija, autor je spremio u kutiju, tada ih doživljavajući kao suviše osoban materijal. Desetak godina kasnije Crewdson ih vadi iz arhive te sa znatnim psihičkim odmakom slaže seriju predstavljenu na izložbi. Ova osobna suptilno romantična serija zapravo je produkt autorova tadašnjeg stanja i nikako ne prikazuje samo ono što jest na fotografijama; svjetleće krijesnice zapravo su personifikacija umjetnikove usamljenosti.

Ukoliko vas put do kraja siječnja odvede u Kopenhagen, svakako nemojte propustiti ovu odličnu izložbu koja je otvorena do 28. siječnja. Više o samoj izložbi pogledajte ovdje.

Intervju s autorom ususret izlaganju u danskoj prijestolnici, u kojem vlastitim riječima opisuje sve tri serije predstavljene na izložbi “In a lonely place”,  možete pogledati ovdje