Perverznjak, kauboj i genije
Kada je umro davne 1981.godine, tada je već bilo jasno da je Andrija Maurović poprilično zadužio hrvatsku umjetnost, ali će se tek nekoliko godina kasnije otkriti njegov nevjerojatan opus i potencijal, pa Maurovića s pravom možemo zvati „ocem hrvatskog stripa“.
Nakon velike retrospektive u Klovićevim dvorima iz 2007, Maurovićev opus je prikazan kroz mnogostruke razine čitanja i tematskih opusa: od karikatura, preko stripova, sve do erotskih crteža i karikatura. Upravo se kao najveći problem u slaganju izložbe pokazala raspršenost njegovih radova po privatnim zbirkama; dapače, sumnja se da je veliki dio njegova opusa još uvijek nepoznat i otuđen. Ipak, veliki državni napor i svijest o njegovoj vrijednosti pročitala je Nacionalna i sveučilišna knjižnica koja se dala u podvig povratka Maurovićevih strip-tabli iz privatnih kolekcija u Grafičku zbirku. Usporedno sa tim naporima, njihovom potpunom restauracijom i obljetnicom 30-godišnjice smrti velikog umjetnika, danas, 30.rujna, u prostoru aule NSK, otvara se izložba- hommage Andriji Mauroviću, gdje će se prikazati izbor iz pet stotina originalnih tabli, crteža i izbor od nekolicine plakata.
Maurović se javlja u pomalo konfuzno vrijeme druge polovice 20-ih i 30-ih, crtajući karikature u kultnom časopisu Koprive. No ubrzo mijenja „žanr“ i počinje se baviti stripom, još dok se strip tako nije zvao, već postaje prvak „romana u slikama“ i „novinarskog filma“. Inspiriran vizualnim jezikom američkih vesterna, Maurović počinje stvarati svoju inačicu Divljeg zapada u radovima poput Gospodara zlatnih bregova ili Posljednjoj pustolovini Starog Mačka, gdje stvara ikoničke likove: Crnog jahača, Starog mačka i Polaganu smrt.
No iako inspiraciju vuče iz američke pop-kulture, njegovi stripovi uvijek sadrže i subverzivnu dimenziju, primjerice strip Podzemna carica iz 1939. Maurović oblikuje kao alegoriju komunizma. Iako ga je službeni komunizam u jednom trenutku cenzurirao zbog “promoviranja stripa kao kapitalističke tvorevine koja kvari mladež”, Maurović se vraća, ali se 60-ih i 70-ih okreće jednoj novoj i poprilično kontroverznoj tematici: erotskom i pornografskom crtežu, čitanog i kao bunt, ali i kao izraz ekscentrika.
Umire 1981., poprilično usamljen i povučen od svijeta. Neki od Maurovićevih stripova obilježili su socijalističku kulturu koja je stalno koketirala sa američkom pop-kulturom, ali i naše djetinjstvo i mladost: Seoba Hrvata, Ahura Mazda, Grob u prašumi, Meksikanac…
