Plutone, zašto nisi planet?

U berlinskoj kući umjetnosti Haus der Kulturen der Welt otvoren je 26. po redu transmediale. Inicijalno zamišljen kao popratni program Berlinalea, transmediale je kroz četvrt stoljeća postojanja evoluirao do jednog od najvažnijih festivala digitalne kulture i umjetnosti, na kojem ove godine u 87 raznih događaja sudjeluje 208 umjetnika, teoretičara, mislioca.

Tema ovogodišnjeg transmediala, o kojoj smo već pisali ovdje, je akronim BWPAWP (Back When Pluto Was A Planet) koji u net žargonu stoji za stvari iz bliske prošlosti koje su već postale anakrone. Podsjetimo, 2006. godine svjetska astronomska organizacija je zbog promjene načina promatranja sunčevog sustava oduzela Plutonu status planeta što je u široj javnosti izazvalo određenu krizu klasifikacije. Pitanje koje kustosi Kristoffer Gansing, Jacob Lillemose, Marcel Schwierin i Tatiana Bazzichelli postavljaju je kako znanstveni i tehnološki razvoj mijenja ustaljene kulturne paradigme i može li se u toj krizi stvoriti prostor za umjetničke intervencije?

slika 001

Festival je otvoren svečanom ceremonijom pod nazivom ˝Pluto Y U No Planet˝ izlaganjem Kristoffera Gansinga, Mikea Browna, Lise Messeri, Gerharda Schwehma. Javnosti je predstavljena instalacija OCTO-P7C-1, zajedničko djelo raumlabor berlin  i kolektiva Telekommunisten. OCTO-P7C-1 je centralizirana pneumatska mreža cijevi koja predstavlja službenu platformu za krivu-komunikaciju (Official Miscommunication Platform) transmediala, a omogućuje komunikaciju putem poruka u plastičnim kapsulama evocirajući pneumatske poštanske sustave iz uredskih zgrada iz prošlog stoljeća, sada zamijenjenih digitalnim sustavima.

Također je otvorena izložba ˝The Miseducation of Anya Mayor˝ koja istražuje pitanja znanja, učenja i edukacije u odnosu prema suvremenim medijima. Što se smatra korisnim znanjem u ovom kontekstu, zašto su neka znanja irelevantna, koga smatramo našim učiteljima? U sklopu ove izložbe su predstavljena tri projekta. ˝Tools of Distorted Creativity˝ kroz izbor 12 umjetnika istražuje kako umjetnici propituju temu kreativnosti  u vrijeme računalne revolucije. ˝Imaging with Machine Processes˝ je prva europska solo izložba jedne od pionirki generativne umjetnosti, Sonie Landy Sheridan, koja kombinira povijesna djela i dokumente sa suvremenim objektima i ispisima.

slika 002

slika 003

Tools of Distorted Creativity

Izložba ˝Evil Media Distribution Centre˝, koju potpisuju YoHa (Matsuko Yokokoji i Graham Harwood) je potpuno transmedijalni projekt i jedna od najeksplicitnijih meanifestacija ambicije festivala da se teorija i praksa predstave u povezanoj cjelini. Instalacija je umjetnički odgovor na nedavno objavljenu knjigu  Matthewa Fullera i Andrewa Goeffeya  ˝Evil Media˝ u kojoj autori traže prošireno shvaćanje medija i formi medijacije te dublje i složenije shvaćanje njihovih efekata na način na koji se ponašamo, percipiramo i mislimo u svakodnevnom životu.

slika 004

slika 005

slika 006

Evil Media Distribution Centre

A publika je osim toga imala priliku vidjeti ˝tele-participativni˝ post-digitalni performans ˝Memoblast˝ umjetnika Goto80, Raquel Meyers i Jacoba Sikker Remina. Umjetnici su radnici u tele-faks uredu koji rade s tokovima informacija slijedeći određene rituale i pravila efikasnosti. Radeći s uobičajenim uredskim alatima stvaraju grafike, glazbu i podsjetnike. Memoblast se može shvatiti kao metafora modernog stila života zasnovanog na bazama podataka, gdje je osobni izraz uvjetovan tehnologijom više nego što bismo to htjeli vjerovati.

slika 007

Jacob Sikker Remin, Memoblast

slika 008

Goto80, Memoblast

slika 009

Memoblast

Festival traje do 3. veljače, a prema odazivu iz prošlih godina, organizatori očekuju da će predavanja, performanse, izložbe i projekcije vidjeti između 25000 i 30000 posjetitelja.