Produženi vikend od 6. do 9. lipnja donio je u Anconu, inače grad bez razvijene jake infrastrukture u području suvremene umjetnosti, dvjestotinjak mladih umjetnika iz Europe i Mediterana, te na kratko, i pretežno u okvirima Mole Vanvitelliana – prostora za kulturne potrebe grada u lazaretima iz 18. stoljeća, promijenio uobičajenu sliku grada. Tome se može zahvaliti Bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana iza kojeg stoji međunarodna mreža BJCEM. Ovogodišnje izdanje u Anconi, 16. po redu posebno je i po činjenici da je po prvi puta u povijesti Bijenala izložbu kurirao tim od 8 kustosa, različitih usmjerenja i kulturnih pozadina, za razliku od dosadašnje prakse gdje su selekcije rađene na nacionalnom nivou. Uz Charlotte Bank, Alessandra Castiglionia, Nadiru Laggoune, Delphine Leccas, Marca Trullija i Claudija Zecchija u kustoskom timu bile su i dvije naše kustosice, Nataša Bodrožić i Ivana Meštrov, ujedinjene u kolektivu Slobodne veze.
Mediterranea 16
Mediterranea 16
Sistemi znanja i politike samo-organizacije teme su koje se kriju iza naslova Mediterranea 16 – Errors Allowed, koji je, kako zbog raznolikosti pristupa temi umjetnika tako i zbog različitih interpretacija kustosa, dobio i podnaslove kao Vanishing Utopias, End of Modernism, Sometimes Making Something Leads to Nothing, Library, Tiers Paysage, Semantic of Emotions, Crisis of Representation i Schizopolis oko koji su grupirani određeni radovi. U samom izložbenom prostoru teme se isprepliću, teško ih je pratiti u zadanom nizu, ali tako se otvaraju i neka nova pitanja kojima se mladi umjetnici danas bave.
Jedno od linija djelovanja koju možemo pratiti kroz cijeli podstav je i novo proširenje polja umjetničkog djelovanja. Već na samom ulazu postavljen je rad Blokada Igora Bezinovića koji dokumentira pobunu studenata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2009. godine te se time otvara pitanje umjetnosti i društvenog angažmana danas. Prisustvo Mreže solidarnosti, o kojoj smo već ranije pisali, nastavlja se na tu temu ne samo kroz skup radova koji propituju političko ekonomske odnose na primjerima propale splitske industrije već i kroz prakse solidarizacije s radnicima kojima nudi modele organiziranja rada drugačije od onih koje pruža dominantni sistem. U ime Mreže solidarnosti na jednom od trgova Ancone performans su održali Nina Jurić, Gildo Bavčević, Antej Jelenić i Petar Grimani. U ovom nizu zanimljivi su i radovi koji o društvenim, političkim i ekonomskim problemima današnjice govore kroz tradicionalne umjetničke tehnike. Vladimir Miladinović u gotovo intimnoj tehnici akvarela donosi naslovnice srpskih dnevnih novina od devedesetih godina na dalje te na taj način konfrontira osobno i političko u radu istog naziva Osobno/političko. Kroz rad autor otvara pitanja povijesne odgovornosti, manipulacije medija i intelektualnog aktivizma. Povezivanjem crne trake oko ruku statua protagonista političkog života antičke Grčke koje danas vidimo kao simbole demokracije, Io Myrto Chaviara u radu In Honor of artikulira javni prostor kao prostor kritike današnje demokracije.
Igor Bezinović – Blokada
Mreža slodiarnosti – Performans u Anconi
Mreža solidarnosti – performans u Anconi
Vladimir Miladinović – Osobno političko
Io Myrto – In honor of
Prisutnost pojedinca, njegovo individualno iskustvo i odnosi istog s kolektivnim u sistemima današnjice, druga je linija prisutna u radovima na izložbi. Osjećaj sreće koju donosi bavljenje umjetnošću, ali i iskustvo pozicije umjetnika u sistemu umjetnosti kao polju prekarnog rada, Tea Hatadi donosi u video radu Cenzura sreće upravo kroz intimne priče osobnih prijatelja umjetnika. Memorija svakodnevnog života umjetnice Mone Mohagheghi suprostavljena je kolektivnoj memoriji u radu Untitled. Artefakti svakodnevnog života kao avionske karte, ulaznice u muzeje i na koncerte u instalaciji ove umjetnice svojim datumom brutalno su povezani s brojem poginulih u sukobima u Siriji na isti dan. Tragove osobnosti u području javnog na simpatičan način donosi fotografkinja Marie Therese Saliba koja u radu Mirror Mirror snima retrovizore ukrašenim raznim religioznim predmetima, igračkama, cvijećem i fotografijama u taksijima Bejruta. Općenit pojam žene u društvu, Ana Vuzdarić u radu Hertaforming zamjenjuje fiktivnim istraživanjem partikularnosti lika nepoznate žene. U kompleksnom predstavljanju života te žene umjetnica preuzima uloge kako naratora tako i svih protagonista priče.
Tea Hatadi – Cenzura sreće
Mona Mohagheghi – Untitled
Maria Therese Saliba – Mirror Mirror
Ana Vuzadarić – Hertaforming
Kolektivno iskustvo, kao i tehnike i znanja koja se njime bave, još jedna je tendencija koja se isprepleće s prethodnima. Polazeći od autobiografskih podataka vezanih uz život vlastite bake, Alice Pedroletti stvara opsežne i kompleksne arhive koji rekonstruiraju kolektivnu memoriju vezanu uz jedan pogon kemijske industrije na jezeru d’Orta. Suvremene životne zajednice, neformalni prostori njihova postojanja i zajedničke prakse kao i sami načini njihova istraživanja i dokumentiranja područje su interesa istraživanja Scamnology kolektiva Kontraakcija. U Anconi Kontraakciju je predstavio Vladimir Tatomir. Metodologiju urbane arheologije koju su razvili još na primjeru Novog Zagreba u Anconi su primijenili upravo u prostoru Mole Vanvitelliana i tako detektirali novi društveni i prostorni kontekst koji je stvorila ova manifestacija. U tom smislu, unutar samog izložbenog prostora, Library je mjesto predviđeno za susret i javnu raspravu, te ne slučajno, tu je postavljen i projekt Picturing us kolektiva WhiteFishTank iz Ancone koji koristeći fotografije koje su snimili stanovnici grada stvara arhiv identiteta urbanih prostora iz perspektive njegovih stanovnika. Kroz tu i još neke akcije, kao performans Virginie Zanetti Walking on the Water na plaži u Anconi, Bijenale se otvorio prema gradu koji ga je ugostio.
Alice Pedroletti – Senza Titolo
Kontraakcija – Scamnology
Mediterranea 16 – Library
Virginia Zanetti – Walking on the Water. Miracle and Utopia
Na kraju je manifestacija s mnogobrojnim performansama, koncertima, izlaganjima i radionicama postala mjesto druženja i izmjene različitih znanja i iskustava uvjetovanih različitim lokalnim kontekstima iz kojih sudionici dolaze. Dugotrajni zajednički rad kustosa u ovih par dana otvaranja izložbe došao je u dijalog s izlagačima, a pogreške predviđene u samom naslovu ovog novog formata Bijenala mladih, pogreške kao odmak od ustaljenih normi i režima, pokazale su se kao mjesto novih mogućnosti individualnog i kolektivnog formiranja umjetnika u vrijeme opće krize sistema umjetnosti ili njegove tranzicije u neki novi, još neartikuliran oblik.