Preispitivanje prostora
Otvorenje izložbe “Prolaženja”, skupine autora, Alenke Cindrić, Roka Crnića i Katerine Dude, održat će se u petak, 26. rujna u Galeriji SC u 20 sati. Izložba je dio projekta Oni dolaze….
Katerina Duda prostor promatra na razini osobnih iskustava i sjećanja te njihove povezanosti s memorijom prostora. “Povijest započinje na razini tla, s koracima”, piše Michel de Certeau u knjizi Invencija svakodnevice. U Katerininu radu “Skica za sjećanja” ta povijest započinje 1989., u godini njezina rođenja, kao i rođenja svih onih čija su prva sjećanja zabilježena u radu – slučajno (a možda i ne) ujedno i posljednjoj mirnodopskoj godini. Prostor je ovdje glavni čimbenik očuvanja sjećanja, a pokret koji intervjuirane osobe izvode, okidač je aktivacije sjećanja, u kojima se ponekad osobna memorija suptilno isprepliće s kolektivnim ratnim iskustvom.
Roko Crnić pak koristi taktiku ‘prevođenja’ prostornih kodova u ne-prostorne. Njegovi radovi otkrivaju da je prostor moguće ne samo iščitati’ (Od Šenoine 28 do Prisavlja 3), već i otpjevati (Povezano sa strašću ljupko ojađeno). Čin hodanja, odnosno prolaženja nekim prostorom u tom slučaju odgovara činu čitanja (teksta) ili slušanja (glazbe). Ekvivalent prometnim znakovima postaju interpunkcijski znakovi, proizvoljno umetnuti u tekst sačinjen od konglomerata riječi pročitanih tijekom vožnje gradom, ili pak znakovi za tempo i način izvođenja klasičnog glazbenog djela, koji bi u gradskom prometu mogli poprimiti sličnu regulativnu funkciju.
S jedne strane duhovitim, a s druge pomalo nostalgičnim i sjetnim gestama, ovo troje mladih umjetnika bilježi prostor na njegovoj ‘najprizemnijoj’ razini: na razini iskustva pojedinca – uličnog prolaznika, anonimnog šetača, stanovnika zgrade. Prostorni narativi i metafore koje otkrivamo u njihovim radovima sugeriraju malene znakove ‘antidiscipline’, alternativnih ‘čitanja’ prostora, pridonoseći time stvaranju i održavanju “živuće i ‘mitske’ prakse grada”2. Prolaženje iz naslova izložbe pritom zadržava i vremensku i prostornu konotaciju, jer kretanje je jednako toliko prostorni, koliko i vremenski čin”, kaže se u tekstu Jelene Pašić.
