Priprema, pozor, kreni!

Aktualna društvena kretanja usmjerena promjeni vladajuće paradigme ostavila su tragove na recentnom europskom i svjetskom filmskom stvaralaštvu. Službeni natjecateljski program 6. Subversive Film Festivala ponudit će stoga izbor igranih i dokumentarnih filmova koji na suptilan ili posve izravan način propituju današnji društveni poredak i tematski se oslanjaju na ovogodišnji festivalski fokus – utopiju demokracije. Filmski program održava se u kinima Europa i Grič, počinje 4. svibnja otvorenjem na kojem će biti prikazan film Sophie Fiennes Pervertitov vodič kroz ideologiju, a završava 12. svibnja svečanom dodjelom nagrade Wild Dreamer što je ujedno i novost ovogodišnjeg, šestog izdanja festivala.

1

Jedan od filmova u igranoj selekciji u sklopu službenog programa je debi Rusudan Čkonie Samo se smiješite u kojem se sudionice natjecanja ljepote Gruzijska majka 2010. nadaju glavnoj nagradi koja uključuje uređeni apartman i 25 000 dolara. Izuzev jedne udane za organizatora natjecanja, polovica natjecateljica uglavnom su samohrane majke koje jedva spajaju kraj s krajem. Film oslikava realnost gruzijskog postkomunizma i medijski senzacionalizam, a ujedno je i kritika patrijarhalnog gruzijskog kulta „herojske majke“.

samo se smijesite

Kako je politička i ekonomska dezorijentiranost utjecala na ljudske živote govori i ruski film Za Marxa Svetlane Baskove. Na posve osebujan način u filmu je oslikan klasni rat između nezadovoljnih radnika ruske čeličane organiziranih u vlastiti nezavisni sindikat i turbokapitalista portretiranih u maniri mafijaša i naftnih tajkuna iz američkih TV-serija. Likove uprizoruju profesionalni glumci koji se namjerno ponašaju poput naturščika forsirajući artificijelne dijaloge u maniri sovjetskog propagandnog filma, dok u vizualizaciji ultimativnog masakra autorica poseže za holivudskim prikazivačkim praksama. Yema je pak film o ratnom Alžiru koji ne igra na kompleksne karakterizacije, već pokazuje male stvari krajnje čisto i transparentno. Majka, nakon što je rukama iskopala raku i u tišini pokopala sina, povlači se u samoću izoliranog alžirskog sela, čiji je univerzum posve nezainteresiran za ono što se događa u ostatku svijeta.

do skora nadam se

Talijanski redateljski dvojac Massima D’Anolfija i Martine Parenti u dokumentarcu Mračna tvar prikazuju kako se jedan raj na zemlji pretvorio u rat na zemlji. Mjesto Salto di Quirra na Sardiniji 1956. godine transformirano je u poligon na kojem su svjetske vlade testirale nova oružja. Ovaj krajnje lirski film prikazuje kako netaknuti krajolik, konkretnije njegov ekosustav, postaje kontaminiran bijelim fosforom, napalmom i radioaktivnim tvarima. Imaginarni rat koji se nikada neće okončati može biti smješten u svaki prostor na kojem se vodi vječna bitka između čovjeka i prirode, na bilo koje drugo mjesto na kojem su ljepota prirode i nevidljivi horor ratne igre stvorili bizarni suživot. Pobune diljem svijeta posljednjih su godina sve češća tema filmskih uprizorenja, no Sylvain George nije promatrač pokreta 15M – on je aktivan politički sudionik. Njegov dokumentarac Put Madrida (Svijetli plam!) satkan je od fragmenata koji se sudaraju i prepliću, on u isti mah funkcionira kao aktivistička reportaža, politički stav, ali i kao eksperimentalni film koji bilježi kaos, sreću, frustracije, radikalizacije, golotinju i očaj svih onih koji su se tih burnih dana zatekli na mitskom madridskom trgu. „Trebate biti za nešto, a ne samo protiv nečega“, cinično poručuje Clinton Davidu Lettermanu referirajući se na pokret Occupy. Ovim prizorom i njemu sličnima Ken Loach završava svoj elokventni dokumentarac Duh četrdeset i pete kako bi dokazao da otpor ipak nije nemoguć. Koristeći arhivske materijale pokazuje kako je britanski laburistički premijer Clement Attlee zamišljao istinsku socijalnu državu koju je donekle i ostvario nacionaliziranjem rudnika, čeličana, dokova i Banke Engleske.

duh '45

Nakon putovanja svijetom, dokumentarac Arsena Oremovića U braku sa švicarcem vraća nas u hrvatsku zbilju u kojoj je nefunkcionalnost bankarskog sektora te zloupotreba nedorečenosti institucionalnog okvira dovela velik broj ljudi do siromaštva zbog nemogućnosti otplate kredita u švicarskim francima. Autor se ovom temom bavi iz perspektive neposredno oštećenih žrtava na koje su banke prebacile svoje tržišne rizike, ali komentira i pravne te političke aspekte konteksta u kojem je omogućeno takvo poslovanje banaka. Premijeru filma koja će se održati 5. svibnja u 19 sati u kinu Europa pratit će i rasprava o temi duga kao egzistencijalnog pitanja velikog dijela stanovništva.

Popratni program Subversive Film Festivala održava se u kinu Grič i donosi dvije zanimljive filmske sekcije. U sklopu retrospektiva velikana filmske umjetnosti Chrisa Markera pod nazivom Marker – Mjesto oproštaja bit će prikazani neki od autorovih najupečatljivijih uradaka. 2084 desetominutni je filmski esej o značenju sindikalizma danas, dok je Rekli ste da to nije moguće redateljev prikaz štrajka i radničke okupacije tvornice satova. U filmu Ambasada Marker nakon vojnog puča u Čileu i mučkog ubojstva svog omiljenog političara Salvadora Allendea bilježi iznevjerena očekivanja građana: jesu li utopijske nade skončane? je li zrak još uvijek crven? Osim ovih filmova, u sklopu retrospektive naći će se i Jedan dan u životu Andreja Arsenijeviča, Daleko od Vijetnama, Do skora, nadam se, Šesta strana Pentagona te I kipovi umiru, a održat će se i okrugli stol na kojem će se govoriti o stvaralaštvu Chrisa Markera te njegovu tragu u kinematografiji. Drugi dio popratnog programa nazvan je Queer izvan svoja četiri zida, a osim selekcije filmova koji se temelje na preispitivanju umjetničkog, teorijskog i aktivističkog queer-prostora, nadilazeći pri tom klasična čitanja kroz uobičajene i često već iscrpljene interpetacijske obrasce, uključuje i dvije zanimljive rasprave: Tribinu o klerikalnom queeru i Camp i trash u pop-kulturi od 90-ih naovamo.

2

Govoreći o odabiru ovogodišnje festivalske teme – utopija demokracije, Srećko Horvat je istaknuo da je odavno jasno da parlamentarna demokracija nije dovoljno dobar sustav, dok je sve više pokazuje da niti direktna demokracija nije odgovor na današnja društvena zbivanja.

„Zato me posebno vesele ovogodišnji gosti poput Alexis Tsipras koji će nam dati uvid u grčke primjere otpora ili Álvara Garcíe Linere koji će s nama podijeliti latinoameričko iskustvo, ali naprimjer i dolazak Maurizia Lazzarata, autora knjige o dugu koju izdajemo u hrvatskom prijevodu, a koja se odlično čita upravo uz film Arsena Oremovića… U dva tjedna programa pokušat ćemo nadoknaditi ono što hrvatskoj Vladi nije uspjelo do sada – provesti raspravu o Europskoj uniji. Nije dovoljno jednom godišnje izaći na ulicu, nego je potrebno kontinuirano raspravljati i informirati javnost o pitanjima koja se tiču društva u cjelini. “

Detaljan program Subversive Festivala pronađite ovdje.