Protunapad umjetnika na konzumerizam
Desetak dana, koliko je bila otvorena izložba Department Store u novom privremenom prostoru u londonskom Dalstonu, posjetitelji i potencijalni kupci mogli su razgledati tri kata puna luksuznih, poluluksuznih i financijski pristupačnih komada na prodaju. Od papuča od vjeveričjeg krzna, čarapa-šalova do školjkastih žlica sve se moglo pronaći i vidjeti pod jednim krovom. Na zadnjem katu umjetnici Adam Latham i Richard Wilson lansirali su sjajnu liniju odjeće Trendy Boy.com, na prvom katu bile su potrepštine za domaćinstvo, a u prizemlju dobro opskrbljen dućan s poklonima, igračkama, glazbenim instrumentima i raznim tropskim dodacima bez kojih nije moguć sretan život u suvremenom svijetu.
Ako bi se iz ovog uvoda izbacilo par riječi koje se odnose na umjetnost, stekao bi se dojam da se radi o otvaranju još jedne u nizu brojnih trgovina. Međutim, ovdje je ipak riječ o protunapadu umjetnika na konzumerističko društvo današnjice i trenutnu ekonomsku situaciju. Naravno, u vrijeme kad se pretpostavlja da nitko više nema novca za luksuzni shopping, izložba je koncipirana s mnogo crnog humora. Njihov rad Moon Balloons, kako pojašnjava Wilson, igranje je poslovanja gotovo na dječji način: “Uzmete balun, napušete ga, nacrtate lik na njemu i prodate ga za £2. Marža je fantastična”.
Ipak, nije to samo površna šala na račun ekonomije. Većina radova nastala je od starih predmeta iz svijeta koji okružuje umjetnike, te koji umjetničkom intervencijom postaju novi proizvodi, npr. avioni od kutija cigareta. Kao što kroz suvenire – etničke artefakte razni narodi prodaju turistima dio svog identiteta, tako i Latham i Wilson za dobre novce žele posjetiteljima ove robne kuće prodati ideju o sebi. A veza umjetnika i predmeta na prodaju najčešće je sentimentalna. Dodjeljivanjem cijene svakom predmetu sentimentalni odnosi dobivaju tržišnu vrijednost, što predmet ima veću cijenu, znači da se umjetnicima bilo teže odvojiti od njega.
Nakon zatvaranja izložbe, u istom su prostoru umjetnici, kao dvodnevni performans, vodili Gutbuster Cafe i posluživali slasne, a ponekad nejestive poslastice. Opet se referirajući na turizam, kroz nespretne prijevode jelovnika na engleski umjetnici su nudili jela poput emancipiranih maslina ili Pound Coin Pizze, čija je vrijednost onolika koliko kovanica ima na sebi, naravno plus osnovni sastojci za pizzu. Time se Latham i Wilson vračaju na tržišne odnose te ih do krajnje mjere banaliziraju, naglašavajući time umjetničku komponentu svoga rada. Cijeli jelovnik pogledajte ovdje.
Tonči Kranjčević Batalić
