Prvi likovni festival Start Art Expo

Prije točno tjedan dana imali ste priliku pročitati intervju s kreativnim timom koji stoji iza imena Boonika, upoznati ih i zaviriti u njihov svijet. Mnogo toga su nam već otkrili, no posebno nas je zaintrigirala ideja o pokretanju prvog likovnog festivala u Hrvatskoj, o čemu smo jednostavno morali doznati – baš sve. Ideja se kažu rodila nakon mnogo ispijenih kava na kojima nisu radili ništa pametno osim gledali radove umjetnika i raspravljali o ničemu, ili svačemu. Koji su ciljevi festivala, hoće li on postati godišnja tradicija, zašto će se održati baš u Rijeci i hoće li se vezati na Harteru, od koga su tražili (i dobili) podršku, te još dosta toga pročitajte u nastavku. Također doznajte nešto više o njihovom radu na zaštiti autorskih prava, a i zabilježite 14.2. kao datum njihove konferencije produkt dizajna u Zagrebu koju ne smijete propustiti.

Kako ste došli na ideju o prvom likovnom festivalu u Hrvatskoj i što biste istaknuli kao njegove ciljeve?
Tena: Cilj ‘artfair’-a Start Art Expo je okupiti na jednom mjestu i povezati sve moguće sudionike umjetničkih događanja, od galerista, kolekcionara, pravnih osoba koji ulažu u umjetnost (banke, osiguravajuće kuće i sl., ne samo kao potencijalne kupce već kao osobe koje imaju dobro razvijene svoje profesionalne usluge prema umjetničkom svijetu). S druge strane, kao što smo već spominjali u vezi dizajna, cilj je osvijestiti nove vrijednosti. Tako se na umjetničkoj sceni treba osvijestiti situacija da u Hrvatskoj postoji jako dobro razvijeno crno tržište i jako slabo kontrolirano regularno tržište umjetnina, što se svakako mora promijeniti. Također, problem je standardna praksa spuštanja cijena u bescijenje i uzimanja provizije od vrijednosti rada, što se po nama nikako ne smije dešavati već se vrijednost rada treba zaštititi jednako kao i vrijednost produkt dizajna, fotografija ili bilo čega drugog. Vrijednost i cijena nisu iste stvari, bukvalno govoreći cijena je ono po čemu se nešto proda, a onaj koji je to uspio dobro prodati ima svoju vrijednost iznad vrijednosti rada. Zato je bitno osvijestiti da to tako ne može više funkcionirati.
Marko:  Cilj je svakako afirmacija naših kreativaca i art scene. Iako Tena kaže da postoji crno tržište, mnogi mladi, pa i stariji umjetnici, uopće ne osjećaju kao da postoji ikakvo umjetničko tržište. Upravo zato su i mnogi od njih završili na ovom ‘arts & crafts’ tržištu- nakit, šalice, itd. Rijetko se prodaju baš radovi. Nadalje, cilj je i povezivanje njih s krajnjim kupcima.
Lana: Još jedna od ideja zašto uopće pokrenuti taj likovni festival je i boom filmskih festivala koji se desio u Hrvatskoj gdje postoji tolika količina festivala, a ne postoji niti jedan ako govorimo o likovnoj sceni, kao što ni u regiji ne postoji tako nešto. Tako smo zapravo počeli razrađivati tu ideju, nažalost prošle godine je zbog pomanjkanja sredstava nismo uspjeli realizirati, ali ove godine svakako hoćemo.

Zašto baš Rijeka? Jeste li uopće razmišljali o Zagrebu i kako su izgledali počeci organizacije?
Tena: Rijeka je odabrana kao centar Alpe-Dunav-Jadran regije i zato što je grad koji trenutno nema  veliku kulturnu ponudu i znamo da mu je to u ovom trenutku nasušno potrebno. U Zagrebu to, po nama, nema smisla raditi, podršku je puno teže ili čak nemoguće dobiti, a i gdje bi – na Velesajmu? S Rijekom smo pak imali veliku sreću što to jest grad koji voli nove stvari, voli umjetnost, voli glazbu, voli sve što vole mladi (smijeh)… pa su nam stvarno maksimalno izašli u susret.
Marko: Ova priča je izvrsno sjela njima, baš kao i oni nama. Očito su imali taj plan i naša ideja se izvrsno uklopila u tu priču ‘kulturnog turizma’, a očito i puno ulažu i imaju sluha za prijedloge s raznih strana. Zato je Rijeka logičan odabir.
Tena: S tim festivalom bi jasno htjeli promovirati riječku scenu, koja ima veliki broj umjetnika s obzirom na relativno malu scenu.
Marko: Da, nevjerojatan postotak kreativaca je iz Rijeke, od ilustratora, glazbenika, itd.

Kada je točno planiran festival – da li ste razmišljali o tome da se datumski vežete na Harteru koja je s godinama postala izrazito bitan događaj u ponudi grada?
Tena: Sam festival je planiran u trećem tjednu srpnja. Plan je od početka bio datumski se vezati na Harteru, a to i je politika grada, odnosno Odjela za kulturu, da se svi ti događaji pa tako i taj glazbeni kao i naš likovni, a sigurno će se u budućnosti priključiti i kazališni i filmski, nižu jedan za drugim kako bi imali što dulju ponudu ‘kulturnog turizma’ i uopće doveli turiste u grad.
Marko: Sama Rijeka bi tu mogla profitirati- riječki poduzetnici, dućani, smještaj. Mi smo otvoreni za njihove prijedloge, iako naravno imamo i svoje prijedloge vezane za to kako njih ubaciti u cijelu tu priču na korist svih.
Tena: Drago nam je da ćemo možda biti dio riječkog ‘rivivle’-a ‘kulturnog turizma’…

Na kojim lokacijama će se festival održavati u Rijeci?
Tena: Zasad je dogovoreno da će se svakako odvijati u komplesu Benčić.Vidjeli smo i druge moguće prostore, međuostalom i mnoge izložbene prostore koji su renovirani, ali su trenutačno prazni i ne koriste se. MMSU je također ponudio svoje prostore, i par galerijskih prostora do. To je jasno prijedlog, sada treba definirati kvadraturu koja nam je stvarno potrebna, no bitno je da smo dobili logističku podršku grada Rijeke.

Kome ste se sve obratili za podršku u organizaciji festivala, koje instutucije su iza vas i kako su uopće reagirali na vaš projekt?
Tena: Imamo potpunu podršku od svih krovnih umjetničkih institucija u Hrvatskoj, od Hrvatskog društva likovnih umjentika, Instituta suvremene umjetnosti, Grada Rijeke i Odjela za kulturu grada Rijeke. Ministrarstvo kulture još uvijek razmatra naš zahtjev, a dobili smo potporu i od Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci što je super da nisu gledali na nas kao na neku konkurenciju nego su prigrlili ideju kao neku super stvar, nešto njima jako blisko… Imamo veliku sreću, što je u Rijeci trenutno pročelnik za kulturu Ivan Šarar i što je novi direktor MSU-a Slaven Tolj, osobe koje imaju sluha i senzibiliteta za ovu situaciju.
Lana: Zanimljivo je da naš prvi doticaj s Odjelom za kulturu grada Rijeke nije čak niti bio na našu inicijativu nego na inicijativu pročelnika i cijela priča je počela na taj način upravo zato što je on u to vrijeme pokazao interes za neke naše djelatnosti koje nisu imale veze ni s festivalom niti s Boonikom. Povod je bio jedan intervju koji smo Tena i ja dale, a nakon kojeg se on javio s prijedlogom za suradnju i zajednički rad. Mi smo i prije toga naravno razgovarali o festivalu, no nismo ni počeli razmatrati Zagreb jer je uvijek bilo upitno mjesto, i uopće poznanstva koja bi nas mogla dovesti do prostora adekatnog za tu namjenu, i onda se zapravo rješenje samo pojavilo, najavilo nama, i to je bila jedna izvrsna priča u kojoj se sve pokopilo.

Koji su vam dugoročni planovi za budućnost, možemo li očekivati da će likovni festival postati tradicija baš kao i onaj glazbeni? I postoji li mogućnost da festival druge godine zaživi možda i u nekom drugom gradu?
Tena: Namjera je da festival bude godišnji događaj, vidjet ćemo kako će prvi proći i da li ćemo to ostvariti, ali to je svakako plan. Na festival će se vezati još neke aktivnosti, koje možda ne bi sada otkrila, ali svakako bih napomenula da imaju veze s Rijekom. Također bih napomenula da će festival, na stranu tog komercijalnog dijela karaktera, i izlagačkog, i umrežavanja ljudi, imati i edukativni karakter. Predavanja, radionice, usavršavanja i razmjena znanja kako bi se cijela ova Boo priča mogla odvijati dalje.
Marko: Cilj apsolutno nije prvi put napraviti nešto grandiozno i ostaviti sve na tome, nego izgraditi nešto što će trajati i razvijati se.
Tena: U tom smislu, moguće da se dogodi i neki off program u nekom drugom gradu, ništa nije isključeno.

Pratite li svjetske ‘art-fair’ događaje i koji su vam uzori?
Tena: Art Basel (ah…). A Lani se sviđa Frieze. Mislim, ne bi se htjeli uspoređivati jer su to festivali s tradicijom već desetljećima, visoko profesionalni, ali oni su nam uzori i htjeli bi ih u konačnosti dostići i stvoriti reputaciju kao što su i oni – svojim dobrim radom. Oni na neki način obilježavaju tržišni dio svoje regije. Naš festival će biti regionalnog, odnosno internacionalnog karaktera i nadamo se da će polučiti veliki uspjeh.

U svom radu često problematizirate pitanje zaštite autorskih prava. Kako gledate na situaciju na tržištu u tom pogledu i jeste li pronašli način kako doskočiti tom problemu?
Marko: U sklopu djelovanja udruge radimo na osmišljavanju sustava koji bi registrirao novonastale dizajne i umjtničke radove te ostavio trajnu evidenciju o tome kao dokaz autorstva, a već smo i zatražili savjete pravnika i dogovorili suradnju. Razmišljali smo o tome kako je autorima danas teško platiti velike svote kako bi zaštitili svoja autorska prava i kako je zapravo možda i dovoljno izraditi publikaciju koji bi bila svojevrstan dokaz autorstva te smo sada u fazi prikupljanja dokumentacije.
Krešo: Evidentno je da treba podići osvještenost o zaštiti autorskih prava. Naravno, nemoguće je 100% zaštititi vrijednost, ali barem želimo pomak unutar naših okvira, kao i promovirati originalnost i sankcionirati krađu na lokalnoj bazi.
Tena: Mi nećemo nažalost moći zaštititi nečiji dizajn, mi ćemo samo moći potvrditi da je to nečije autorsko djelo i kada je ono nastalo. Ne možemo kontrolirati da li je netko ukrao ideju od nekoga ili čime se inspirirao. Naravno ako posumnjamo da to nije autorski rad, tako nešto nećemo uopće prihvatiti u registar.
Dario: Dakle da sumiramo, cilj je osviještavati ljude o autorstvu i autorskim pravima kod nas i promoviranti kreativan i originalan rad i dizajn.
Tena: I da ljudi napokon shvate da ima smisla i da ne odustanu od toga. Ima jako puno ljudi koji su kreativni i sposobni i talentirani, ali dižu ruke jer ne vide da ih to negdje vodi. Mi im možemo bar toliko pomoći da im objavimo radove što ih eventualno može potaknuti na daljnji rad.

Što nam možete otkriti o konferenciji produkt dizajna koju organizirate u Zagrebu? Kada će se održati i gdje, te koji je njen cilj?
Tomislav: Radi se o konferenciji o produkt dizajnu, Produkteci, koja će se održati na Valentinovo u Centru za dizajn kod Sheratona koju su, u suradnji s nama, odlučili pokrenuti Tina Marković i Daniel Tomičić, koji se između ostaloga bave dizajnom u automobilskoj industiji i dosad su organizirali pet AutoR konferencija tu u Zagrebu. Sada se, uz AutoR konferenciju, žele usmjeriti na gotovo sve što produkt/industrijski dizajn podrazumjeva jer su shvatili da je to logičan nastavak na priču o dizajnu u automobilističkoj industriji.
Marko: To je odličan primjer suradnje o kojoj smo pričali- oni su imali neku inicijativu, a mi smo ponudili prostor za prve sastanke i okupljanja ljudi koji se time bave, a s kojima smo mi povezani, i tako s njima pokrenuli tu konferenciju koja će svakako biti važan događaj.
Tomislav: Bit će pozvane firme koje mogu proizvesti prototipe i proizvode od tih inovacija i produkt dizajna te će se na licu mjesta te usluge i prezentirati. Zanimljivo je da se ne skuplja novac, nego se direktno surađuje s firmama i marketinškim agencijama da se pokrene proizvodnja i dobije konkretan proizvod od prototipa na dalje.
Krešo: Tu jasno leži potencijal za proizvodnju i gospodarstvo Hrvatske.

Za kraj su poželjeli još se samo zahvaliti svima koji su nekada sudjelovali, kao što su Matija Raos, Mirna Reinprecht, Marko Pavlović, Marko Rukavima, Slaven Kosanović Lunar, Alan Hamzić, od kojih neki nisu niti prestali biti članovi, samo više nisu toliko aktivni ili imaju neke svoje projekte, Vanji Žanko iz Laube, Gaelli Gottwald iz HDLU-a, umjetnicima kao što su Lonac i Lunar koji su ih podržali u nekim njihovim akcijama, Mironu Miliću koji ih svim svojim radovima konstantno prezentira i upućuje ljude na Booteeq, kao i uopće svim njihovim autorima i onima koji prepoznaju to što pokušavaju napraviti i žele surađivati s njima.