Psihodelično stanje uma

Radovi Nadje Jovanović mogu se doimati pomalo jezivima. Likovi koje crta čine se kao da su u konverzaciji sa samima sobom, razmišljaju vjerojatno o nekim nesretnim pitanjima koja lupaju po svima nama – rijetko gledajući u oči nas, promatrače tih djela. Ako uopće i imaju lica.

1

Colective Unc

Gotovo psihodelične i transcendentalne, i sigurno spiritualne, njene slike i ilustracije otkrivaju i osobnu i intimnu atmosferu koja se širi i sa spektrom boja koje Nadja koristi. Pastelne, mat nijanse i detalji cijelo iskustvo promatranja njenih slika čine poput sanjanja i konstantnog istraživanja – kako sama kaže – „aspekta postojanja“ i nastavlja: „Interesira me transformacijski karakter mentalne slike. Epicentar mog rada je osoba, izolirana od društva, smještena u perpetualno preispitivanje stvarnosti, u kroničnom dualizmu svjesnog i podsvjesnog, zatvorena u osobnu percepciju.“
Razgovarali smo s Nadjom Jovanović, mladom beogradskom slikaricom s adresom u Zagrebu, koja će se zagrebačkoj publici predstaviti izložbom u petak, 21. veljače, u Boonici (Veslačka 23, početak u 21 sat).

Nadja, reci nam nešto o tome kako si se započela baviti umjetnošću?

Oduvijek su me, još kao dijete, fascinirale slike. Budile su moju maštu i željela sam da nekako mogu oživjeti te slike. Sjećam se neke ilustrirane knjige bajki koju sam dobila dok još nisam znala čitati. Dugo bih promatrala te slike i gradila neku svoju priču iz toga, potom bih nastavljala crtati po knjizi i smišljala mogući kraj priče. Mislim da sam već tada bila nesvjesno opredijeljena za vizualnu umjetnost, ponajprije jer je to bila beskrajno zanimljiva igra u kojoj se otvarao čitav svijet mogućnosti, koja je kasnije prerasla u jedan oblik komunikacije i za mene jedini način uobličavanja svog mišljenja.

3

Empty Suit

Rođena si u Beogradu gdje si i diplomirala na umjetničkoj akademiji, a sada živiš u Zagrebu. Osjećaš li da ima nekih razlika između umjetničkih scena Zagreba i Beograda?

Mislim da je situacija poprilično slična. Kad kažem situacija, mislim na sumrak kulture i okolnosti koje su onemogućile njen razvoj. Najveći je problem nepostojanje publike. Postavlja se pitanje kome se umjetnici obraćaju kada se krug interesa sužava, umjetnost postoji u nekakvom međuprostoru u koji mase ljudi ne zalaze.

Kako to da si odlučila doći živjeti u Zagreb?

To je zapravo ljubavna priča…

4

Entropy

Ovo je tvoja prva izložba u Zagrebu? Imaš li kakvih očekivanja, možda nekih strahova?

Da, to je moja prva izložba u Zagrebu. Sve do sada nisam imala potrebu da izlažem. Nisam imala ništa bitno pokazati, nešto što bi moglo komunicirati. Nisam željela napraviti izložbu samo radi izložbe. Za vrijeme studija bavila sam se isključivo sobom, nekim potpuno hermetičkim svijetom, koristeći slikarstvo kao vrstu psihoterapije. Bilo mi je potrebno stvoriti čvrstu konekciju i pokušati shvatiti što zapravo hoću, što je prolazilo kroz razne faze – od nesigurnosti do nerada. Sada osjećam da su u tom procesu preispitivanja moja razmišljanja projicirana u neku jasniju sliku.

Napravila si i mural na Tvornici Jedinstvo u Zagrebu. Planiraš li se još baviti street artom? Koji mediji te interesiraju?

Obožavam slikati veće formate tako da mi je bilo zabavno raditi taj mural i nadam se da će u budućnosti još biti prilika za to. Slikarstvo je medij koji me najviše zanima, to je baza, mada je iz te pozicije moguće kretati se u raznim pravcima. Trenutno imam ideju za instalaciju, čiji sadržaj proizlazi iz mojih slika.

Znam da radiš i na eksperimentalnom filmu, reci nam nešto više o tome?

Zapravo je to pokušaj nekog istraživanja, izvan granica slikarstva. Pronašla sam stari urarski pribor upakiran u raznim drvenim kutijicama punih najsitnijih dijelova satnih mehanizama i starih satova. Bila sam fascinirana s tim kao kad otkriješ neko blago. Htjela sam nekako oživjeti te predmete za što je film, to jest stop animacija, savršen medij. Naravno, tu su se pojavili tehnički problemi s obzirom na to da ne znam apsolutno ništa o montaži i sličnom, tako da film nije gotov. Uglavnom to je također nešto što me zanima. Iako sam potpuno nesigurna u tom mediju, sviđa mi se osjećaj kada istražuješ neka nepoznata polja. Možda se to uobliči u nešto što ću jednom moći i pokazati.

2

Ekvilibrist

Rekla si da je slikanje način razmišljanja, s meditativnim učinkom na tebe. Što te još pokreće prema crtanju i slikanju i otkud pastelne nijanse i mističan osjećaj u tvojim radovima?

Slikanje za mene predstavlja istraživanje mogućnosti uma, granica i okvira u kojima se kreće misao. Zanimljiv mi je sam proces stvaranja određene slike koja je projekcija uma, prelomljena kroz prizmu doživljaja realnosti. Na taj način pokušavam doći do određenih spoznaja, vizualizirajući određeno stanje uma. Ne znam koliko veze ima sa spiritualnošću. To je uvijek individualna aktivnost uma. Ono što na slikama stvara ‘mističnu’ atmosferu vezano je za samu problematiku spoznaje – mogućnost ostvarenja. Zapravo je moguće naslutiti, ali nikako dati tome oblik. U tom slučaju bi postala pojavnost.

Što te inspirira dok slikaš? Rekla si da te budistički termin ‘Sunyata’ inspirirao dok si radila sliku ‘The Void’. Spiritualno, pa čak i transcendentalno se osjeća i vidim u tvojim slikama. Radiš li često takve stvari?

Ne znam odakle dolazi inspiracija niti što me konkretno inspirira. Ono što je za mene transcendentalno jest upravo taj neispitani svijet ideja i određeno stanje u kojem one bivaju prepoznate, specifično stanje između sna i jave. Zanimljiv mi je kontrast ukočenosti i uspavanosti tijela i budnosti uma koji pokušavam prikazati. Materijalna vezanost za tijelo i potreba da se toga oslobodimo. Ono što je toliko jezivo u slici je ponovo nemogućnost. Stoga mi je fascinantna budistička filozofija i filozofija uopće. Kako izaći iz ‘kostima materije’, iz tog definiranog oblika i kretati se prema nekim drugim sferama, možda i ka poimanju drugačije stvarnosti. Voljela bih da moje slike mogu prenijeti tu misaonu dimenziju.

7

The Void

Što možemo očekivati od tebe u bliskoj budućnosti?

Planiram raditi isto što radim i sada. U međuvremenu se možda ideje koje imam, vezane za druge medije, uobliče u smisleniju cjelinu.

Ashas Adzhun