
Kada se u jednom projektu poklopi nekoliko nama važnih aspekata, a to su entuzijazam, kreativnost, valoriziranje umalo zaboravljenih tehnika, isticanje nekih novih mladih talenata te aktiviranje umjetničke scene izvan metropole, onda je evidentno da takva inicijativa zaslužuje članak i predstavljanje na portalu pogledaj.to.
O KADRU 36, udruzi koja nastoji reaktivirati i promovirati scenu analogne fotografije pisali smo ovdje, a danas vam predstavljamo projekt aTree mlade Puljanke Sare Perović koji za cilj također ima promociju fotografskih uradaka nastalih isključivo analognim putem.

aTree je besplatan fotografski fanzin malog formata koji promiče mlade neafirmirane autore iz svijeta analogne fotografije. Sarin fanzin zapravo je izložbeni fotografski koncept, koji u svakom broju predstavlja 8 fotografa, čiji su radovi kolažirani na jednom listu A3 papira. Autorica objašnjava kako se time nastoji simbolizirati stablo koje se grana u raznolike načine viđenje svijeta, a A3 je format publikacije koja prezentira drugačije poglede na svakodnevnicu. Njezin fanzin ima međunarodni karakter, u aTree-u se predstavljaju autori iz raznih zemalja.

O tome da se radi o projektu koji zaslužuje medijsku pažnju govori i činjenica da je časopis kojeg uređuje (i printa) Sara Perović izabran kao jedan od magazina na MOMA-inoj izloženoj čitaonici Millenium Magazine. O odličnom projektu, njegovom konceptu i budućnosti porazgovarali smo sa Sarom, pa pogledajte što nam je ispričala o aTree-u, analognoj fotografiji i problemima s kojim se susreće.
Sara kaže da je projekt započela iz ljubavi, dosade i znatiželje. „U jesen 2009. vratila sam se u Pulu pri kraju studija i, umjesto da učim za zadnji ispit, tražila sam bilo kakav izgovor za raditi nešto drugo. Tako sam se odlučila pokrenuti fanzin. Neka osnovna želja mi je bila da, kada izađeš iz primjerice kafića, osim smrada cigareta poneseš sa sobom i nešto oku lijepo. „
Što se tiče reakcija na njezin zanimljiv projekt Sara ističe „Reakcije javnosti su odlične, ali ne one javnosti kojoj je on bio u prvu ruku namijenjen. Moja osnovna ideja, da se aTree radi u Puli i za Pulu nije u potpunosti uspjela, mali je broj ljudi tamo izrazio neku potporu. No pozitivne, odnosno vrlo pozitivne reakcije došle su većinom iz inozemstva i to uglavnom od strane mladih fotografa.“

Prvi broj aTree-a, odnosno nulti, izašao je u prosincu 2009. Sarina ideja na početku je bila stvoriti besplatni mjesečnik, no taj kontinuitet nije bilo lako postići pa Sara objašnjava da svaki novi primjerak, premda svoj fanzin naziva dvomjesečnikom, izlazi „kada se desi“. Još jedno izdanje aTree-a je izašlo 2010., tijekom 2011. tiskana su dva broja, a ovih je dana gotovo i novo izdanje. Tu su, naravno, i problemi produkcije financijske prirode koji sprječavaju da fanzin izlazi češće, odnosno u zamišljenom kontinuitetu. „Prva dva broja sam sama uredila, posložila, a i financirala… Nekako sam stvarno bila puna energije i volje, no naravno da produkciju fanzina u ritmu mjesečnika ili dvomjesečnika nisam dalje mogla financirati sama. Druga tri broja financirana su sa strane Kina Valli u Puli i Pula Film Festivala. Oni su među nekoliko onih koji su prepoznali potencijal u tom projektu. Tako da smo povezali publikaciju aTree-a sa izložbom odabranih fotografija u foajeu kina Valli.“

Autore za fanzin Sara bira sama, traži ih po internetu, po raznim blogovima, na flickr grupi fanzina, a svi zainteresirani fotografi mogu se prijaviti putem maila atreezine@googlemail.com.
No, premda je njezina selekcija fotografija u ovih nekoliko tiskanih brojeva odlična, Sara dodaje kako bi voljela u budućnosti okupiti tim koji bi s njom radio na projektu, da više nije jedina „glavna i odgovorna“ – „Iako trenutačno autore biram sama, to najradije ne bih. Ovim putem pozivam sve zainteresirane koji bi pomogli voditi dalje aTree, pri selekciji fotografa i ostalim detaljima oko projekta, da mi se jave. Baš i ne volim raditi sama, volim svoje mišljenje uspoređivati s drugima, a sigurna sam da bi se na taj način poboljšala kvaliteta fanzina. Selekcija za fanzine trenutačno je vrlo subjektivna. No uvijek nastojim nalaziti autore koji imaju fotografije koje pašu uz zadanu temu, te da se radovi odabranih autora međusobno dobro uklapaju.“

O tome kako je došlo do toga da je njezin mali i nepretenciozni projekt završio na stranicama najutjecajnije svjetske umjetničke institucije Sara objašnjava; „To se desilo ovog ljeta. Dobila sam mail u kojemu piše da bi MoMA library htjela imati sve prošle i buduće brojeve aTree-a. Naravno da sam mislila da se šale. Kasnije sam saznala da su do mog „papirića“ došli preko knjige „Behind The Zines; Self-Publishing Culture, koju je izdao Gestalten.“

Sara je završila studij arhitekture u Trstu, trenutačno radi u jednom birou za krajobraznu arhitekturu u Berlinu. Fotografijom se bavi od 2007., izlagala je na brojnim grupnim izložbama, fotografije su joj publicirane u nizu časopisa i fanzina, a bavi se i grafičkim dizajnom. U Puli je aktivna oko tamošnjih arhitektonskih inicijativa o kojima smo na portalu pogledaj.to pisali, arhitektonskoj zadruzi Praksa te Pulskoj grupi čiji je član od 2008 godine.

Na moje pitanje vjeruje li da bi, koliko god to kontradiktorno bilo, upravo internet te ovakvi i slični projekti kojima internet jest medij promocije, mogli „spasiti“ analognu fotografiju Sara odgovara; „Ne znam je li odgovor na to pitanje internet ili ogromna moda za retro fotografiju, uskrsnuće polaroida, mitizacija lomo efekta… Istina je, digitalno doba, internet te svi mogući blogovi i online magazini pomažu da bi svi zaljubljenici u film shvatili da nisu jedini koji koriste stare prašnjave fotoaparate. No što se tiče mog projekta, recimo da je on stvoren jer su se susrele dvije ljubavi; fotografija i tiskano izdanje“.
Osim svog projekta, za koji vjeruje da makar ponešto aktivira pulsku fotografsko-umjetničku scenu, ističe otvorenje galerije Makina u Puli, koja se bavi isključivo fotografijom te nekoliko aktivnih fotoklubova. Premda u svom fanzinu uvijek nastoji uključivati domaća i regionalna imena( do sada su predstavljeni Mario Leko, Ana Kraš, Marija Strajnić, Sumeja Tulić, Branka Ruzojčić), ipak je evidentno da joj se više javljaju, te da su fanzinu češće predstavljeni stranci.
Mi se nadamo da će se to u budućnosti promijeniti, da će i ovaj intervju sve one mlade autore koji fotografiraju analognim fotoaparatima potaknuti da se jave Sari, pa da i njihovi radovi završe u jednom od sljedećih brojeva aTree-a.



Novosti oko projekta aTree možete pratiti na tumblru te na facebook grupi.