
Od utopijske teze da samo umjetnost može izliječiti svijet, novosadski Multimedijalni centar Led art – Art klinika se transformirao u Šok zadrugu koja djeluje pod sloganom “samo zadrugarstvo može spasiti svijet od katastrofe”.
Glavni izložbeni prostor Šok zadruge, ex art klinike
Zapamćena po provokativnim kritičkim javnim akcijama poput “Iz pepela u muzej” (2008.) i “In Memoriam: Varadinski most” (2009.), Art klinika je 2011. proslavila desetljeće svog rada (samo)eutanazijom.
Taj postupak je rezultat shvaćanja da Art klinika nije u mogućnosti promijeniti stanje kakvo je zatekla prije svog djelovanja, uslijed “nedostatka: novca, angažmana i zainteresovanosti u svim segmentima koji bi trebalo da omoguće funkcionisanje jedne umetničke i, šire, kulturne produkcije” (“Proglas MMC Led art-a”, Eutanazija 2009-2001., Novi Sad: MMC Led Art, 2012., str. 114).
Nakon tih deset godina, Art klinika je 2011. godine bila pod tužbom, na tržnici (tretirajući zakupljenu tezgu kao najrealnije umjetničko tržište) i na 52. oktobarskom salonu u Beogradu.
U prostoru Art Klinike bile su prezentirane brojne izložbe, projekti, performansi, predstave, projekcije filmskih ciklusa, satovi crtanja, promocije i panel diskusije, dok se specifičan dinamični izložbeni program realizirao u Šok galeriji. Ona je bila formirana po ugledu na šok sobe u kliničkim centrima i bila je namijenjena “najtežim slučajevima”, onima kojima je potrebna izolacija u četiri zida i intenzivna terapija umjetnošću.
Demontažna Šok galerija i njena unutrašnjost
S površinom od dva i pol metra kvadratna, to je bila najmanja galerija na Balkanu koja je zahtijevala in situ izložbe i rijetko kada dopuštala postavljanje radova onako kako se postavljaju u klasičnim galerijama.
Nastavak prakse Art klinike provodi novo-oformljena Šok zadruga koja je 2013. iznova započela projekt uvođenja programa suvremene umjetnosti u periferne dijelove grada. Jedan od načina na koji to radi je ponovo putem tezge na tržnicama, ali i uvođenjem lanca novih šok galerija kojima umjetnost donose “publici na noge”.
Akcija “Publici na noge – Totalna rasprodaja umetnosti” Šok zadruge na niškoj tvrđavskoj tržnici.
Od tada je Šok zadruga osnovala tri nove šok galerije u okviru postojećih objekata druge namjene, kao i dvije mobilne, demontažnog tipa. Zamišljeno je da se program koji se odvija u šok galerijama vremenom rotira, tako da publika ne mora dolaziti u centar grada da vidi izložbe, nego se šest izložbi godišnje rotira po gradu, od jedne galerije do druge.
Tako je u Petrovaradinu jedna svlačionica u okviru DSZS “Partizan” pretvorena u galeriju “Šok Partizan” i u njoj je postavljena izložba “Zatečeno stanje” koja reinterpretira povijest ovog sportskog doma i povijesnih artefakata nađenih u njemu.
Šok Partizan, izložba “Zatečeno stanje”
Sagrađen 1933. godine, po projektu Đorđa Tabakovića, značajnog novosadskog arhitekta, “Partizan” je mjesto kroz koje još uvijek prolazi velik broj mladih ljudi koji sudjeluju u aktivnostima kao što su odbojka, košarka, latino-američki i standardni ples, aerobik, capoeira i fitness joga.
Početna, historijska izložba, uz projekcije filmova tijekom otvorenja, stvorila je kod korisnika “Partizana” senzibilitet da na tom mjestu budu upoznati s izložbenim sadržajem. Osim toga, ovaj postupak je “Partizanu” dodao muzejski segment koji imaju veliki sportski kompleksi.
Šok Partizan, izložba “Zatečeno stanje”
“Šok Petefi” je otvorena u okviru mađarskog kulturno-umjetničkog društva “Petöfi Sándor” u Novom Sadu koje je osnovano 1945. godine s ciljem da njeguje kulturu, tradiciju, materinski jezik, narodne običaje i narodne plesove vojvođanskih Mađara. Društvo danas ima 11 sekcija, među kojima je i PEart likovna sekcija s više od trideset aktivnih članova. U okviru prostorija koje koristi likovna sekcija PEart, prostorija koja je služila kao mali špajz je adaptirana u galeriju “Šok Petefi”.
Montaža pokretne Šok galerije, Novi Sad
Šok galerija “ŠOK ŠOSO” je otvorena u okviru novoizgrađenog kompleksa za Dom učenika za osnovno i srednje obrazovanje “Milan Petrović”, namijenjenog korisnicima od petnaest do osamnaest godina s različitim tipovima smetnji u razvoju.
Dom obavlja djelatnost smještaja, prehrane, obrazovanja i odgoja redovnih učenika škole te se u njemu organiziraju brojni programi i radionice koje omogućuju adaptaciju, socijalnu integraciju, osposobljavanje za efikasno učenje, kreativno organiziranje slobodnog vremena, formiranje kulturnih i higijenskih navika korisnika. Galerija “ŠOK ŠOSO” je izgrađena u dvonamjenskom atomskom skloništu koje se nalazi u sklopu Doma učenika.
Pozicioniranje mobilne galerije PSU
Prva mobilna, demontažna Šok galerija je konstruirana od osam elemenata koji formiraju galeriju cilindričnog oblika. Ona u dizajnu svoje “fasade” sadrži crveni križ, kao referencu na Art kliniku, i zamišljena je kao mjesto na kojem se intenzivno ukazuje prva pomoć dijelovima grada u kojima nedostaje suvremeni umjetnički sadržaj.
Opremljena rasvjetom i dovodom struje, može prezentirati predmetna umjetnička djela i digitalne i multimedijalne instalacije. Bilo je planirano da svoju prvu godinu provede unutar novosadske sinagoge – jedne od malog broja neuništenih sinagoga u Vojvodini – u kojoj se održavaju mnogobrojna događanja koncertnog tipa, te bi se na ovaj način uveo vizualni sadržaj u taj prostor u čijem se kompleksu nalazi i baletna škola.
Listopada prošle godine je otvoren novi pokretni izložbeni prostor “PSU” (punkt suvremene umjetnosti) u Vranju, jednom od najjužnijih gradova Srbije. Galerija od samo tri kvadratna metra postavljena je pored Narodnog muzeja i otvorena je izložbama dvojice mladih suvremenih umjetnika – “Iz sobe u kutiju” Aleksandra Đorđevića i “Nove lampe za stare” Gojka Dutine.
Završni radovi na PSU, foto: Jelena Veljković
Ovo je prvi korak Šok alijanse u kontinuiranim akcijama van Novog Sada, a koautorica projekta je povijesničarka umjetnosti i nezavisna kustosica Jelena Veljković.
Ekonomična i prostorno minimalna galerija omogućuje spontanu i dinamičnu komunikaciju između posjetitelja i umjetničkih djela, na graničnom polju umjetnosti, kulture, politike, društva i svakodnevice. Koncept mobilnog izložbenog prostora prepoznali su i autori privremene memorijalne intervencije “Crni paviljon: sjećanja na proboj i žrtve Koncentracijskog logora Jasenovac” (o čemu smo pisali ovdje) koja je obišla region. Mobilni paviljon sjećanja je rad autora Saše Šimprage (koncept), Davida Kabalina (arhitektura) i Nike Mihaljevića (dizajn).
Mobilnost karakterizira i druge programe Šok zaDruge. U blizini centralne galerije je rujna prošle godine otvoren nov izložbeni prostor Šok koridor 22, koji je u pasažu glavne ulice pješačke zone centra Novog Sada.
Šok koridor 22
Izložbeni program se fokusira na prezentiranje rada grupe Led art, od prve postave 1993. godine, s ciljem edukacije o suvremenoj umjetnosti i popularizacije suvremenih tokova u vizualnoj umjetnosti, čineći ih dostupnim svim prolaznicima. Kao takav, retrospektivnog je karaktera i ne teži organiziranju multimedijalnih izložbi/instalacija kako je to slučaj s Haustor galerijom LiberSpace u Zagrebu, koji uređuje udruga Slobodne veze.
Često pišući svoje ime kao Šok ZaDruga, što tek u genitivu biva Šok ZaDruge, grupa umjetnika Šok alijanse se auto-ironijski poigrava s činjenicom da su s idejom da će spasiti svijet u startu osuđeni na propast, kako je to pokazala povijest zadrugarstva na ovim prostorima.
Ali ono što koncept zadrugarstva sadrži u sebi i što je značajnije od auto-kritike je nastojanje da se umreži s ostalim predstavnicima nezavisne suvremene umjetničke scene. Do sada su već surađivali s “Uličnom galerijom” u Beogradu, nastalom adaptiranjem zapuštenog i ruiniranog prolaza kod pasaža Bezistan u samom centru Beograda, s čijim urednicima rade na povezivanju s ostalim uličnim galerijama u Srbiji radi ostvarivanja razmjene i kontinuiteta programa.
Fotografije: Sonja Jankov, Jelena Veljković, Šok Zadruga
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.