Što poruke koje lijepimo po gradu govore o našem vremenu

“U totalu grada, neizostavni dio čini i – prolaznost.Izložba fotografija „Poruke koje je p…(otrošilo vrijeme)“ u Galeriji Modulor uvod je u svijet raspadanja i potrošnosti poruka kojima grad obiluje. Riječima autora Vanje Radovanovića, izložba govori o „svim mogućim oglasima, porukama, naljepnicama, letcima i svom ostalom materijalu koji se ostavlja u javnom prostoru – na stupovima, tlu, ogradama, u izlozima, haustorima … i kojeg malo pomalo troši vrijeme – i to kako meteorološko vrijeme, sunce, kiša, snijeg, vjetar, tako i vrijeme koje prolazi – poruke na njima postaju irelevantne, gube se, postaju nečitke, iscjepkane… Gubi se njihov informacijski sadržaj.“ Naime, one se mogu, riječima autora, prihvatiti kao nekakva gradska nužnost, dio cjeline koja pokazuje život grada u njegovim “nižim” slojevima, svemu onome ispod institucija i propisa.

10

9

1

6

Raspon zastupljenih motiva ide od sitnih ekonomija do velikih prevara putem improviziranih i drugih oglasa i natpisa, znakova, street arta, iskaza ljubavi ili protesta, do velikih naslova i bilboarda koji su odslužili svoje. pontane, improvizirane, povremene i privremene, poruke su zabilježene u stadiju isteklosti pa i raspadanja, dakle onda kada ih često više ne možemo pročitati pa ni razumjeti. Tada one ujedno poprimaju i posve drugo značenje od prvotnoga, naime, postaju dio prošlosti koja se opire nestajanju, istovremeno definirajući posve novu sliku budući da gotovo svaki rasvjetni i drugi stup ili napušteni izlog u gradu na sebi ima neki prikačeni dodatak koji je davno trebao otpasti ili kojem je u tom produženom životnom ciklusu prikačeno nešto drugo.

11

8

Mali isprintani ili fotokopirani oglasi za npr. kredite i slično posredno daju naslutiti i velike priče iza njih.Poruke su i dio priče o transformaciji koju Zagreb prolazi u vrijeme tranzicije, a koja se odrazila ne samo na fizičkom ustrojstvu grada već i na sadržajnom, te svakako i na načinu života. Dobar su primjer brojni napušteni lokali tj. sve ono što je propalo ili „ispražnjeno u povratu“, kao svjedok nekog drugog vremena, ali i legitimacija ovog našeg. Izložba hvata trenutak u gradu i to govoreći o jednom vremenu kroz ono drugo, isteklo, poništeno, zaboravljeno, pa i na prvi mah nevidljivo, ali pristutno.

3

5

2

Vanjina izložba koja, baš kao i njegov danas već kultni i trenutno vjerojatno najbolji blog o Zagrebu – „Nepoznati Zagreb“ http://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb – nesumnjivo bilježi grad sa strašću, ujedno otvarajući mogućnost da se u svom tom moru informacija možda i zapitamo, da li je i koja poruka naša? Naime, autor se zanima i za pitanje odnosa ljudi prema takvim isteklim, izmijenjenim ili nadopunjenim porukama – dok još nisu posve nestale.

12

4

Izložba je tijekom listopada postavljena u Galeriji Modulor koja nudi male, ali važne i vrijedne izložbe kojima se istražuje, predstavlja i od zaborava čuva taj drugi, pa i treći Zagreb ” kako je opisano riječima Saše Šimprage.