Umjetnički odgovor na integrativne imigracijske politike

Njemačka. Obećana zemlja radnika velikog dijela Istočne Europe, Turske, Italije. Tradicionalno nazivana „zemljom gastarbajtera“, Njemačka se ipak nikada nije javno pristala deklarirati kao kultura i društvo u kojem veliki dio stanovništva čine imigranti. Iako je u fokusu velikih međunarodnih seobi zadnjih 40 godina, Njemačka, barem na nacionalnoj političkoj razini, tek sada polako uči ono u čemu su lokalne njemačke vlasti uspjele- u vođenju kvalitetnog dijaloga između kulturnih manjina i imigranata. Nemoguće je zažmiriti pred činjenicom da čak 5 % stanovništva čini turska nacionalna manjina, koja je ipak donekle uspjela izboriti svoj status u društvu pa je stoga prošle godine proslavljena obljetnica 50. godina Njemačko-turskoga prijateljstva.
Ipak, cvatuća ekonomija koja je bila glavni motiv velikog broja doseljenika, zahvaćena trenutačnom svjetskom recesijom polako opada, a razlike između kultura ponovno postaju sve izraženije. Naime, unatoč dugotrajnosti života u Njemačkoj, prioritet zapošljavanja imaju isključivo Nijemci pa je tako postojanje manjina opet postalo gorući problem.
Ipak neki su njemački gradovi, zahvaljujući lokalnim politikama, uspjeti izboriti zaista ravnopravan odnos i suživot s manjinama, ustrajući na ideji integracije, a ne asimilacije. Jedan od gradova na vrhu ljestvice jasne politike prema manjinama je Stuttgart.

Taj centar pokrajine Baden- Württemberg broji (tek) 600,00 stanovnika, od čega je čak 24 posto imigranata. Središte je automobilske industrije, Mercedes-Benza i Porschea, simbola luksuza i lifestylea, čiji radnici tradicionalno dolaze iz istočnoeuropskih zemalja. Iako je pokrajinska ekonomija pretežito bazirana na iskorištavanju resursa stranaca s boravištem u Njemačkoj, Grad Stuttgart aktivno nastoji uključiti imigrante i u lokalnu politiku. Tako u gradu postoji Vijeće stranaca Gradske skupštine, što je rezultiralo važnim projektima koji ističu međusobno razumijevanje između različitih grupa unutar stanovništva. Od ukupnog broja imigranta u Stuttgartu, 17% ih čini turska manjina, dok čak 10% čini hrvatska nacionalna manjina.
Integracijska politika Stuttgarta vidljiva je na svim razinama- u obrazovnom sektoru, gdje manjinska djeca imaju pravo na dopunske škole na materinjem jeziku, u projektima koji ustraju na poboljšanju kvalitete stanovanja manjina putem prijava za gradske stanove u centru grada, sve do kulturnih programa u kojima svakako prednjači IFA- Institut für Auslandsbeziehungen ( Institut za kulturnu suradnju sa strancima). U Stuttgartu IFA postoji već 41 godinu, a stekla je status svjetske organizacije koja promovira razmjenu umjetnika i dijalog između civilnog društva, iako je financirana od pokrajine Baden- Württemberg i Grada Stuttgarta, a ne od države.
Osim Centra za učenje jezika, izdavaštva, knjižnice, IFA postaje glavni faktor stuttgartske likovne scene kroz galeriju koja upravo potiče dijalog s imigrantima i stranim umjetnicima. Ove godine IFA obilježava kulturnu raznolikost zemlje serijom izložbi umjetnika turskog, istočnoeuropskog i afričkog podrijetla.
Trenutačno je na programu izložbeni koncept „Solo for…“, a gostuju Dan i Lia Perjovschi, rumunjski umjetnici- prevratnici unutar Ceauceskova režima, slaveći sada 20 godina karijere, ali i 20-obljetnicu prvog izlaganja u IFA-i u Stuttgartu.

Aktualnost prakse Dana Perjovschija nikako ne jenjava; riječ je o umjetniku koji je planetarnu slavu stekao ilustracijama u dnevnim novinama nakon pada totalitarizma u Rumunjskoj, baveći se političkim, ekonomskim i kulturnim statusom društva u kojem živi(mo), jakog kritičkog naboja, ali i specifičnog art-brut/ad-hoc stila.

Njegov jezik polako se formirao i s vraćanjem slobode govora u rumunjskom društvu nakon ’91, pa kako printana riječ nalazi put do svih, s njome i Perjovschijeve ilustracije. Umjetnost koja je kritička ali ironična, provokativna ali duhovita; koja se ne nalazi u galeriji, već na ulici, u pamfletima, u novinama; koja je svakako i uvijek nezavisna, moto je Dana Perjovschija. Bilo se da se u koštac hvata s ljevičarskom ili desničarskom politikom, EU, ekologijom, globalizacijom, religijom, uvijek vrlo lucidno primjećuje kontradiktornosti, paradokse, kukavičluk i herojstvo u postupcima vlada i događajima globalnih previranja.

Tematiziranje imigracije kod njega je na posebnom mjestu, gdje u jednostavnim crtežima uspostavlja vizualno-tekstualne opreke koje rezultiraju isodobnim osjećajem sućuti, humora, ali i snažnog reality checka Europe koja se diči hinjenom multikulturalnošću. Upravo je na tom segmentu njegovog rada bio naglasak, pa je moguć uvid u njegove crteže koji detektiraju sve politička previranja koje su bila aktualna u (zapadno)europskom tretiranju imigranata.
Objavljivao je svoje karikature i ilustracije u nizu rumunjskih, francuskih, britanskih, američkih dnevnika, tjednika i mjesečnika.

Zanimljivo je kako je Perjovschijev nastup u muzejima i galerijama uvijek usmjeren na direktnu intervenciju na zidove, u muzejima poput MACRO-a u Rimu, njujorške MoMA-e, Van Abbemuseuma u Eindhovenu, frankfurtskog Portikusa, pa je tako slučaj bio i u IFA-i gdje se nije libio dotaći i onih delikatnih stuttgartskih tema poput rekonstrukcije Hauptbahnhofa, odnosno ozloglašenog projekta Stuttgart 21. Ipak, njegov najrazvikaniji nastup svakako je bio projekt ocrtavanja (interveniranja) talijanskog paviljona na Bijenalu u Veneciji 2007.godine.


Bez tendencije da postanu dio vječnosti, kronika, Perjovschijevi crteži nastaju u jednokratnim medijima, oni su po prirodi donekle efemerni, ali za ovaj trenutak nezamjenjivi. Kritika neoliberalnog društva kroz oči svjedoka totalitarizma, odraz su želje za svijetom u kojem svatko ima pravo na najbolji mogući život.

S druge strane, izložbu nadopunjuje njegova partnerica u životu i umjentosti Lia Perjovschi koja pristupa navedenim temama kroz kustoski princip: sabiranjem, sakupljanjem, sortiranjem i arhiviranjem ideja, koncepata, misli i događaja 20. i 21.stoljeća. Što je sve kritička teorija, samopomoć, kako promijeniti svijet… Poput mentalnih mapi sabire stoga, Lia Perjovschi, povijest ideja, koje pokazuje kao istovjetne kompleksnosti samog svemira, zemlje, biologije i organizama. Sve je povezano i svi smo jedno u jednom trenutku vremena.

Izložba je u Stuttgartu otvorena do 23.rujna, a prati je niz panela i radionica na temu multikulturalnosti i umjetnosti koja ne poznaje granice.