
U Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu otvoren je NUS, godišnji festival Neafirmirane umjetničke scene. Iza naslova ovogodišnjeg izdanja festivala “Za osmijeh” i ovog puta se krije društvena tema koja u ljubavi i solidarnosti traži nova rješenja za ekonomske, socijalne i političke probleme s kojima se svakodnevno susrećemo. Velik broj izlagača, kao i publike potvrđuje da je kustoski organizacijski tim, koji na projektu radi od samih početaka festivala, pronašao model umjetničkog festivala koji danas funkcionira u Splitu.

Shodno je stoga prisjetiti se kako je sve počelo. Premda je u vrijeme rađanja NUS-a Umjetnička akademija u Splitu postojala više od desetljeća, a Škola likovnih umjetnosti gotovo cijelo stoljeće, među mladima je postojalo nezadovoljstvo mogućnostima izlaganja u gradu. Od 2008. postojao je festival DOPUST kojeg je pokrenuo Marko Marković, ali on je s jedne strane bio usmjeren isključivo na performanse, a s druge -2011. godine kada se počelo razmišljati o NUS-u, već se dao naslutiti njegov kraj. Danas direktorica festivala, studentica povijesti umjetnosti Nina Jurić, koja se i sama željela baviti kustoskim praksama a za to nije imala prilike, prepoznala je taj nedostatak kao priliku za osmišljavanjem nečeg novog. Ako je DOPUST nastao kao svojevrsna reakcija na društveno-političku stvarnost grada, on je isto tako ukazao na mogućnosti nezavisne kulturne produkcije te postojanjem publike za istu. Zgodno je prisjetiti se da je negdje u isto vrijeme kad i DOPUST u Splitu krenuo i Mediteran Film Festival čija je brojna publika od početka potvrdila da su Splitu neophodni novi kulturni sadržaji. Ohrabrena ovim primjerima Nina Jurić okupila je tim suradnika te se počelo raditi na prvom festivalu. Koncept umjetnosti kao alata za razumijevanje i propitivanje društveno-političke stvarnosti naslijedili su od DOPUSTA, ali su koncept festivala htjeli otvoriti svima koji imaju potrebu izraziti se kroz neku umjetničku formu, približiti suvremene umjetničke prakse najširoj publici te joj dati priliku da i sama sudjeluje u festivalskom programu.

Tako slijedeći vlastitu tradiciju na ovogodišnjem NUS-u s jedne strane vidjeli smo pefrormans Gilda Bavčevića “Padaj silo i nepravdo”, stavak 2 ili performans udruge DADAnti “Nitko vam nije rekao”, a s druge strane grupni rad učenika 4b OŠ Spinut “Farma osmijeha” gdje su učenici od svojih starih igračaka napravili umjetničku instalaciju u obliku konja koja će nakon izložbe biti donirana Dječjem domu Maestral. Tako NUS umjetnicima i umjetničkim skupinama pruža priliku za djelovanje i afrimaciju dok istovremeno otvara vrata i najmlađim generacijama.

U sklopu festivala otvoren je i ŠLUS Art Buvljak na kojem učenici Škole likovnih umjetnosti dok prodaju svoje radove imaju priliku osjetiti što to znači biti dio velikog umjetničkog festivala. Uz likovne i vizualne umjetnosti festival ima i svoj književni dio koji je ove godine nastao u organizaciji udruge Dišpet i Bookara.
Nina Jurić nam otkriva da na takvim modelima suradnje planiraju budućnost NUS-a, koji bi se trebao razviti u platformu kroz koju bi različite udruge i organizacije imale priliku stvarati program te se zajednički obraćati javnosti s ciljem sve veće afirmacije suvremenih umjetničkih praksi u gradu. U tom smislu u festivalski program uključen je i xSTatic, festival urbane kulture i ekstremnih sportova, koji je ove godine ostao bez sredstava za provedbu vlastita programa.
NUS traje do 29.svibnja, a bogat program festivala možete pogledati ovdje.
Prvog i drugog izdanja NUS-a možete se prisjetiti ovdje i ovdje.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija