Život u međuprostoru
Prakse slobodnog vremena centar su interesa Txeme Salvansa te tako njegovi ciklusi donose fotografije s plaža, vjenčanja, nedjeljnih zabava, kampiranja, vremena koje ljudi posvećuju svom automobilu i sl. Prostor u kojem se odvijaju važna su komponenta njegovih fotografija. Uvijek su to prostori na marginama planiranih urbanih i suburbanih zona, prostori koji prakse stavljaju u širi društveni kontekst.
S ciklusom The Waiting Game – Igra čekanja autor se uputio u međuprostore arhitekture i grada, prostore nastale uz kružne tokove, podvožnjake, izlaze i odmorišta autoputa C-31 koji povezuje Barcelonu s predgrađima i plažama, te autoputom C-32 koji ide cijelom istočnom obalom Španjolske. U tim prostorima, koji više nisu grad ali nisu niti priroda, Salvens otkriva život usprkos činjenici da pretpostavke za život tu nema. Prostore uz ceste, označeni prometnim znakovima, pored napuštenih hangara i kamiona u prolazu prostitutke su prepoznale kao svoj prostor. U ovom ciklusu fotografija vidimo ih kako čekaju.
“To su bića na koja bacimo pogled iz sigurnosti vlastitog automobila kad smo u prolazu ovim ožiljcima u pejzažu gdje je nestao i grad i priroda; prostori neprikladni za život a ipak nastanjeni, otkrivaju se kroz nepoznate scenarije kao okrutnosti proizvođačke kulture.” – T. S.
U širokim kadrovima protagonistice ove prakse svakodnevnice nisu pak u prvom planu. Na odbačenim foteljama te pod starim suncobranima one su samo dio cijele slike. Ceste koje vežu gradove s industrijskim postrojenjima i obalnim odmorištima zajedno s prostitutkama na fotografijama kreiraju prostore izolacije i isključenja. Kao takvi, ovi prostori prikaz su druge strane rasta i razvoja koje današnje društvo propagira. Između planiranih prostora nastaju neplanirani međuprostori u kojima život nalaze marginalizirane prakse svakodnevnice. Prostitucija je samo jedna od njih.
Foto – Txema Salvans
